Print Friendly, PDF & Email

Il provvedimento è disponibile nelle seguenti lingue:

ZAKON

O VOLONTIRANJU

 

I. OPĆE ODREDBE

 

Član 1.

(Predmet Zakona)

(1) Ovim zakonom uređuju se: pojmovi u vezi sa volontiranjem u Federaciji Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Federacija BiH), uvjeti volontiranja, principi volontiranja, poticajne mjere volontiranja, izvještaji, ugovor o volontiranju, prava i obaveze volontera i organizatora volontiranja, uvjeti zaključivanja ugovora o volontiranju, evidentiranje volontiranja, izvještavanje o volontiranju, upotreba volonterske knjižice, izdavanje potvrde o volontiranju, nadzor nad primjenom ovog zakona, te kaznene odredbe.

(2) Volontiranje se zasniva na principima poštivanja ljudskih prava i osnovnih sloboda, na poštivanju ustavnog poretka, zakona i međunarodnog prava te izgradnji demokratskih institucija zasnovanih na političkom pluralizmu i uspostavi vladavine prava, kao i primjeni međunarodnopravnih standarda i najbolje međunarodne prakse u pogledu volontiranja.

(3) Izrazi napisani samo u muškom rodu odnose se podjednako na muški i ženski rod, dok će se u označavanju funkcija, zvanja i titula upotrebljavati rodno senzitivan jezik.

 

Član 2.

(Značaj volontiranja)

Volontiranje je aktivnost od interesa za Federaciju BiH kojom se doprinosi poboljšanju kvaliteta života, aktivnom uključivanju građana u društvene procese i razvoju humanijeg i ravnopravnijeg demokratskog društva.

 

Član 3.

(Definicije i pojmovi)

(1) Definicije i pojmovi u smislu ovog zakona imaju sljedeća značenja:

a) volontiranje - dobrovoljno ulaganje ličnog vremena, truda, znanja i vještina kojima se bez naknade pružaju usluge ili aktivnosti za opće dobro u Federaciji BiH;

b) dugoročno volontiranje - volontiranje duže od 240 sati u najmanje tri mjeseca bez prekida, u skladu sa zakonom;

c) međunarodno volontiranje - jeste sastavni dio programa međunarodne razvojne saradnje a obavljaju ga volonteri koji prebivalište imaju van Bosne i Hercegovine, kao i strani volonteri u Bosni i Hercegovini;

d) usluge i aktivnosti za opće dobro - socijalna briga, građanske aktivnosti, obrazovne, kulturne, naučne, sportske, zdravstvene aktivnosti, aktivnosti razvojne

saradnje, zaštite okoliša, pomoć kod elementarnih nepogoda, istraživačke aktivnosti, aktivnosti za promociju volontiranja i druge slične aktivnosti;

e) Ministarstvo pravde - nadležno ministarstvo za provođenje zakona je Federalno ministarstvo pravde (u daljnjem tekstu: Ministarstvo pravde);

f) institucija za evidentiranje volontiranja - pravno lice ovlašteno od Ministarstva pravde da prikuplja i obrađuje podatke o volontiranju.

 

Član 4.

(Izuzeci od volontiranja)

(1) Volontiranjem se u smislu ovog zakona ne smatra:

a) pružanje usluga ili aktivnosti koje je jedno lice obavezno pružiti drugom licu na osnovu zakona ili drugih propisa,

b) izvršavanje posebnih obaveza u skladu sa sudskim odlukama i presudama,

c) obavljanje aktivnosti koje ne organizira organizator volontiranja u skladu sa članom 6. ovog zakona,

d) pružanje usluga ili aktivnosti uobičajenih u porodičnim, prijateljskim ili susjedskim odnosima,

e) pružanje usluga ili aktivnosti koje se odnose na besplatno i nepovratno davanje imovine, novca i besplatno davanje na upotrebu pokretne ili nepokretne imovine,

f) dobrovoljno volontiranje koje je u suprotnosti sa Ustavom i drugim propisima.

 

Član 5.

 (Volonter i maloljetni volonter)

 

(1) Volonter je, u skladu sa odredbama ovog zakona, fizičko lice sa poslovnom sposobnošću ili umanjenom poslovnom sposobnošću koje volontira u Federaciji BiH.

(2) Maloljetni volonter je lice od 15 do 18 godina na koje se primjenjuju posebni principi zaštite maloljetnih volontera u skladu sa članom 11. ovog zakona.

 

Član 6.

(Organizator volontiranja)

(1) Volontiranje u Federaciji BiH organizira organizator volontiranja.

(2) Organizator dugoročnog volontiranja može biti isključivo:

a) organ uprave, upravna organizacija, organ izvršne vlasti, organ zakonodavne vlasti, ombudsmen, organ sudske vlasti, tužilaštvo, pravobranilaštvo, ustanova za izvršenje krivičnih sankcija, zatvor i organ za prekršaje Federacije, kantona, grada i općine,

b) javna ustanova,

c) pravno lice registrirano u skladu sa Zakonom o udruženjima i fondacijama Federacije BiH ili Zakonom o udruženjima i fondacijama BiH.

(3) Organizator volontiranja mora biti akreditiran od Ministarstva pravde za organiziranje dugoročnog volontiranja u skladu sa članom 26. ovog zakona.

 

Član 7.

(Korisnik volontiranja)

(1) Korisnik volontiranja je fizičko ili pravno lice koje prima usluge volontera.

(2) Vrijednost usluga pruženih od volontera ne smatra se donacijom korisniku volontiranja.

 

II. PRINCIPI VOLONTIRANJA

 

Član 8.

(Princip zabrane diskriminacije volontera i korisnika volontiranja)

(1) Organizator volontiranja dužan je postupati prema volonteru u skladu sa principom jednakih mogućnosti za sva lica bez obzira na: uzrast, rasu, boju kože, jezik, vjeru, spol, rod i rodno izražavanje, političko ili drugo uvjerenje, nacionalno ili socijalno porijeklo, imovinsko stanje, obrazovanje, društveni položaj, bračno stanje, porodične obaveze, članstvo ili nečlanstvo u političkoj stranci, udruženju ili sindikatu, fizičke ili duševne poteškoće ili oboljenja i druge lične osobine, te mogućnosti samog volontera ili ako nije drugačije uređeno ovim zakonom.

(2) Organizator volontiranja i volonter dužni su postupati prema korisnicima volontiranja u skladu sa principom jednakih mogućnosti za sva lica bez obzira na: uzrast, rasu, boju kože, jezik, vjeru, spol, rod i rodno izražavanje, političko ili drugo uvjerenje, nacionalno ili socijalno porijeklo, imovinsko stanje, obrazovanje, društveni položaj, bračno stanje, porodične obaveze, članstvo ili nečlanstvo u političkoj stranci, udruženju ili sindikatu, fizičke ili duševne poteškoće ili oboljenja i druge lične osobine.

 

Član 9.

(Princip zaštite korisnika volontiranja)

(1) Organizatori volontiranja dužni su posvetiti naročitu pažnju odabiru i obuci volontera koji volontira sa sljedećim grupama korisnika volontiranja: maloljetnim licima, licima sa invaliditetom, licima sa poteškoćama u razvoju, starim i nemoćnim licima, bolesnim licima ili licima koja su potpuno ili djelimično lišena radne sposobnosti, uz posjedovanje ličnih znanja, iskustava i sposobnosti za rad sa tim grupama korisnika volontiranja.

(2) Volontiranje kojim se pružaju usluge maloljetnim licima, licima sa invaliditetom, licima sa poteškoćama u razvoju, starim i nemoćnim, bolesnim ili licima koja su potpuno ili djelimično lišena radne sposobnosti zabranjeno je sljedećim licima:

a) licu kojem traje mjera sigurnosti obaveznog psihijatrijskog liječenja ili obaveznog liječenja od ovisnosti ili zabrane obavljanja poziva, djelatnosti ili dužnosti koja je u vezi sa djelatnošću volontiranja,

b) pravomoćno osuđenom licu za krivično djelo protiv života i tijela, protiv sloboda i prava građana, protiv spolnog integriteta, protiv braka i porodice, protiv zdravlja ljudi, te licima kojima je izrečena prekršajnopravna sankcija zbog nasilja u porodici.

 

Član 10.

(Princip zabrane iskorištavanja volontera)

(1) Nije dozvoljeno volontiranje kojim se zamjenjuje rad koji obavljaju radnici zaposleni u skladu sa Zakonom o radu, kao i volontiranje koje zamjenjuje poslove koje obavljaju izvršioci poslova na osnovu ugovora o djelu.

(2) Nije dozvoljeno volontiranje duže od 40 sati sedmično.

(3) Volonter koji obavlja dugoročno volontiranje ima pravo na odmor u trajanju od najmanje dva radna dana mjesečno.

(4) Zabranjeno je volontera iskorištavati i zloupotrebljavati sa ciljem sticanja ili povećanja profita.

 

Član 11.

(Princip zaštite maloljetnih volontera)

(1) Maloljetno lice (u daljnjem tekstu: maloljetni volonter) sa navršenih 15 godina i starije maloljetno lice može sklopiti ugovor o volontiranju i volontirati samo uz pisanu saglasnost zakonskog zastupnika.

(2) Maloljetni volonter može volontirati isključivo na aktivnostima u skladu sa svojim uzrastom, fizičkim, psihičkim i moralnim stepenom razvoja i vještinama koje ne predstavljaju rizik za njegovo zdravlje, razvoj i uspjeh u izvršavanju školskih obaveza.

(3) Maloljetni volonter ne može volontirati na naročito teškim fizičkim poslovima, na radovima pod vodom ili pod zemljom, kao i na drugim poslovima koji bi mogli predstavljati povećan rizik za njihov život, zdravlje, psihofizički razvoj, spolni integritet i izvršenje školskih obaveza.

(4) Volontiranje maloljetnog volontera obavlja se uz obavezni nadzor organizatora volontiranja.

(5) Licima mlađim od 18 godina zabranjeno je volontiranje od 23 do 7 sati narednog dana.

(6) Organizator volontiranja mora posebnu pažnju posvetiti zaštiti dobrobiti i zdravlja maloljetnih volontera.

(7) Maloljetni volonter ne smije obavljati dugoročno volontiranje.

(8) Maloljetni volonter ima sva prava volontera određena ovim zakonom.

 

Član 12.

(Obrazovanje o volontiranju)

(1) Uloga i značaj volontiranja prenosi se formalnim i neformalnim obrazovanjem.

(2) Maloljetno lice mlađe od 15 godina može biti uključeno u obrazovne aktivnosti usmjerene ka općem dobru i odgoju za volontiranje i to samo u svrhu odgoja i obrazovanja na način koji doprinosi njegovom razvoju i socijalizaciji, uz uvjet da je organizator volontiranja odgojno-obrazovna ustanova, ustanova socijalne zaštite ili drugo pravno lice koje organizira volontiranje u odgojne i obrazovne svrhe, uz saglasnost nadležnih tijela odgojno-obrazovnih ustanova ili ustanova socijalne zaštite.

(3) U slučaju iz stava (2) ovog člana organizator volontiranja obavezno pribavlja pisanu saglasnost zakonskog zastupnika maloljetnog lica.

(4) Lice iz stava (2) ovog člana može prestati obavljati volonterske aktivnosti u bilo kojem trenutku bez saglasnosti zakonskog zastupnika.

 

Član 13.

(Princip zaštite lica djelimično i potpuno lišenih poslovne sposobnosti)

(1) Lice djelimično lišeno poslovne sposobnosti može volontirati u dijelu preostale poslovne sposobnosti na aktivnostima prilagođenim njegovim mogućnostima, uz pisanu saglasnost staratelja ili nadležnog centra za socijalni rad.

(2) Zabranjeno je volontiranje licu koje je potpuno lišeno poslovne sposobnosti.

 

Član 14.

(Princip besplatnosti volontiranja)

(1) Volonter ne može volontiranje uvjetovati ispunjenjem neke usluge (davanje, činjenje, propuštanje ili trpljenje) ili sticanjem imovine, novčane naknade ili koristi.

(2) Novčanom naknadom ili imovinskom koristi za volontere ne smatraju se sljedeće novčane naknade troškova volontiranja:

a) računom potvrđene novčane naknade isplaćene za plaćanje radne odjeće, opreme i predmeta za zaštitu potrebnih za volontiranje,

b) novčane naknade isplaćene u svrhu troškova putovanja, smještaja i ishrane koji nastanu u vezi sa volontiranjem,

c) računom potvrđene novčane naknade isplaćene u svrhu troškova ishrane, zbrinjavanja i obuke životinje u vlasništvu volontera koja učestvuje u aktivnostima volontiranja,

d) novčane naknade isplaćene u svrhu plaćanja medicinskih usluga i vakcina primljenih u svrhu obavljanja volontiranja,

e) novčane naknade isplaćene za troškove obuke van školskog sistema potrebne za volontiranje,

f) računom potvrđene novčane naknade isplaćene u svrhu troškova koji nastanu u vezi sa izvršavanjem volonterskih usluga i aktivnosti,

g) novčane naknade isplaćene za premije osiguranja volontera za slučaj smrti, fizičke povrede ili profesionalne bolesti tokom volontiranja, odnosno novčane naknade u svrhu osiguranja odgovornosti za štetu nastalu kod organizatora volontiranja ili trećeg lica,

h) džeparac za putovanja isplaćen volonterima, uz uvjet da iznos džeparca ne prelazi iznos od 75% dnevnice propisane za državne službenike,

i) novčana naknada isplaćena za pribavljanje dokumenata ili plaćanje administrativnih taksi nužnih za omogućavanje volontiranja,

j) isplaćeni novčani iznosi dobitnicima nagrade za volontiranje u skladu sa članom 18. ovog zakona.

 

Član 15.

(Princip dobrovoljnosti i solidarnosti volontiranja)

Volontiranje se obavlja slobodnom voljom volontera iz razloga solidarnosti, a u skladu sa članom 2. ovog zakona.

 

Član 16.

(Princip priznavanja volontiranja)

(1) Dugoročno volontiranje u struci priznaje se kao radon iskustvo.

(2) Radno iskustvo stečeno dugoročnim volontiranjem dokazuje se potvrdom o volontiranju koju izdaje Ministarstvo pravde ili institucija za evidentiranje volontiranja u skladu sa članom 30. stav (4). ovog zakona.

 

Član 17.

(Princip međunarodnog volontiranja)

(1) Lica koja nisu državljani Bosne i Hercegovine imaju pravo volontirati na području Federacije BiH u skladu sa zakonom i drugim propisima koji uređuju položaj stranaca u Bosni i Hercegovini i sa preuzetim međunarodnim obavezama.

(2) Lica iz stava (1) ovog člana imaju status međunarodnog volontera.

(3) Volontera kojeg organizator volontiranja upućuje na volontiranje u inozemstvo priznaje mu se volontiranje u skladu sa ovim zakonom.

(4) Na volontere čije prebivalište nije na području Federacije BiH primjenjuju se odredbe ovog zakona i međunarodni propisi iz ove oblasti.

 

III. POTICAJNE MJERE ZA VOLONTIRANJE

 

Član 18.

(Federalna nagrada i pravilnik o dodjeli nagrade)

(1) Federalna nagrada za volontiranje (u daljnjem tekstu:

nagrada) najviše je priznanje koje Vlada Federacije BiH dodjeljuje za volontiranje, doprinos promovisanju volontiranja i druge volonterske aktivnosti.

(2) Nagrada se dodjeljuje volonteru i organizatoru volontiranja kao godišnja nagrada.

(3) Sredstva za dodjeljivanje nagrade i promociju volontiranja osiguravaju se u budžetu Federacije

BiH na grantu Ministarstva pravde.

(4) Pravilnik o dodjeli nagrade za volontiranje donosi Ministarstvo pravde.

(5) Pravilnikom se detaljnije propisuju kriteriji, postupak za dodjelu nagrade, izgled povelje, te druga pitanja u vezi sa dodjelom nagrade.

(6) Kantonalni organi uprave i jedinice lokalne samouprave svojim podzakonskim aktima propisuju posebne oblike nagrađivanja za volontiranje.

(7) Vlada Federacija BiH poticat će uspostavljanje mehanizama za tehničku pomoć, programe obuke, usluge informiranja i širenja informacija o prednostima volontiranja.

(8) Volonteri će moći uživati, pod uvjetima i u mjeri koju utvrdi Federacija BiH, kantoni, jedinice lokalne uprave, te javne i druge institucije u pogodnostima i povlasticama koje mogu biti propisane odlukama kao način promocije, priznanja i

društvenog vrednovanja volontiranja.

 

IV. IZVJEŠTAVANJE O VOLONTIRANJU

 

Član 19.

(Izvještaj o volontiranju)

(1) Organizatori volontiranja dužni su jednom godišnje dostaviti Ministarstvu pravde izvještaj o svim volonterskim aktivnostima koji sadrže podatke o volonterima i broju sati koji su uloženi u volonterske aktivnosti, a posebno o broju maloljetnih volontera i njihovim aktivnostima.

(2) Rok za dostavljanje izvještaja iz stava (1) ovog člana je 28. februar tekuće godine za proteklu godinu.

(3) Na zahtjev Ministarstva pravde organizator volontiranja dužan je dostaviti i dodatni izvještaj o obavljenim aktivnostima i uslugama određenim ovim zakonom, pored izvještaja iz stava (1) ovog člana.

(4) Ministarstvo pravde će jednom godišnje i to najkasnije do 31. marta, u "Službenim novinama Federacije BiH" objavljivati podatke o volontiranju u Federaciji BiH.

 

V. UGOVOR O VOLONTIRANJU

 

Član 20.

(Ugovor o volontiranju)

(1) Ugovor o volontiranju zaključuje se u pisanom obliku prije početka volontiranja.

(2) Ugovorom o volontiranju volonter i organizator volontiranja ugovaraju međusobna prava i obaveze i specifičnosti potrebne za pojedinačnu volontersku aktivnost ili pružanje pojedine volonterske usluge.

(3) Ugovor o volontiranju može imati potpis i drugih ugovornih strana koje imaju posebne interese za specifični oblik volontiranja.

(4) Prava na novčane naknade iz člana 14. definiraju se ugovorom o volontiranju.

(5) Novčane naknade iz člana 14. ne smatraju se dohotkom u smislu Zakona o porezu na dohodak Federacije BiH.

 

Član 21.

(Sadržaj ugovora o volontiranju)

(1) Ugovor o volontiranju sadrži podatke o:

a) ugovornim stranama, te mjestu njihovog prebivališta, odnosno sjedišta,

b) mjestu volontiranja i vremenu trajanja volontiranja,

c) volonterskim aktivnostima ili uslugama koje će obavljati,

d) pravima i obavezama volontera,

e) pravima i obavezama organizatora volontiranja,

f) obuci za volontiranje,

g) troškovima u vezi sa volontiranjem i načinu njihove nadoknade,

h) načinu osiguranja ugovorenih prava volontera,

i) obliku prestanka ugovora o volontiranju.

(2) Ugovor o volontiranju sadržavat će i podatke važne za pojedini posebni oblik volontiranja u određenom periodu ili na određenom mjestu.

 

Član 22.

(Prestanak i raskid ugovora o volontiranju)

(1) Ugovor o volontiranju prestaje:

a) danom pravomoćnosti odluke o lišavanju radne sposobnosti za volontera u slučaju kad su u potpunosti lišeni radne sposobnosti,

b) danom pravomoćnosti odluke o djelimičnom lišavanju radne sposobnosti za volontera koji je djelimično lišen radne sposobnosti,

c) kad volontiranje prelazi obim radne sposobnosti volontera, a na zahtjev volontera ili organizatora volontiranja,

d) kad organizator volontiranja prestane djelovati bez pravnog nasljednika,

e) istekom roka na koji je ugovor zaključen ili ispunjenjem ugovora,

f) jednostranim raskidom ugovora volontera, odnosno lica koja ga izdržavaju ili zakonski zastupaju,

g) iz drugih razloga određenih ugovorom o volontiranju,

h) u drugim slučajevima određenim ovim zakonom,

i) sporazumnim raskidom.

(2) Organizator volontiranja može raskinuti ugovor o volontiranju:

a) kad prestane potreba za volontiranjem,

b) kad nije u mogućnosti osigurati uvjete za daljnje volontiranje,

c) kad utvrdi da volonter ne ispunjava ugovorene obaveze,

d) kad volonter svojim aktivnostima ugrožava korisnika volontiranja,

e) u slučajevima kršenja dopunskih etičkih pravila donesenih za pojedine oblike volontiranja,

f) kad se završe aktivnosti određene ugovorom o volontiranju.

(3) U slučaju prestanka ugovora o volontiranju nakon pravomoćne odluke o djelimičnom lišavanju radne sposobnosti, zaključuje se novi ugovor na preostali dio radne sposobnosti.

 

VI. PRAVA I OBAVEZE VOLONTERA I ORGANIZATORA VOLONTIRANJA

 

Član 23.

(Prava volontera)

(1) Volonter ima pravo na:

a) pisanu potvrdu o volontiranju,

b) volontersku knjižicu i ugovor o volontiranju u skladu sa ovim zakonom,

c) upoznavanje sa etičkim normama bitnim za pojedini oblik volontiranja,

d) odgovarajuću obuku sa ciljem poboljšanja kvaliteta obavljenih aktivnosti i pruženih usluga, a naročito ako to zahtijeva priroda volonterskih aktivnosti i usluge koje se pružaju,

e) stručnu pomoć i podršku tokom volontiranja,

f) upoznavanje sa uvjetima volontiranja, aktivnostima koje će obavljati, uslugama koje će pružati i pravima koja mu pripadaju na osnovu ovog zakona i drugih propisa, kao i općih akata organizatora volontiranja,

g) nadoknadu ugovorenih troškova nastalih u vezi sa volontiranjem,

h) odgovarajuće i sigurne uvjete rada u skladu sa prirodom volonterskih aktivnosti koje obavlja,

i) zaštitnu opremu u skladu sa prirodom volonterskih aktivnosti koje obavlja i uslugama koje pruža,

j) upoznavanje sa opasnostima koje su u vezi sa specifičnim oblikom volontiranja koje obavlja,

k) odmor u ugovorenom trajanju,

l) zaštitu privatnosti i ličnih podataka,

m) sudjelovanje u odlučivanju o pitanjima u vezi sa volontiranjem u skladu sa mogućnostima organizatora volontiranja i obliku volontiranja.

(2) Opravdano odsustvo sa volontiranja ne može biti razlog za gubitak bilo kojeg prava volontera.

(3) Posebna prava volontera koja nisu određena ovim zakonom mogu se odrediti ugovorom o volontiranju.

 

Član 24.

(Obaveze volontera)

(1) Volonter je obavezan:

a) volontirati u skladu sa stručnim propisima i uputstvima organizatora volontiranja,

b) čuvati službenu tajnu, povjerljive i lične podatke o organizatoru ili korisniku volontiranja,

c) odbiti volontiranje koje je suprotno ovom zakonu.

(2) Obaveza volontera je da izvršava uputstva organizatora volontiranja, osim uputstva u vezi sa volontiranjem koja su:

a) opasna po život i zdravlje volontera ili drugih lica,

b) moralno neprihvatljiva za volontera,

c) u suprotnosti sa ugovorom o volontiranju.

(3) Ako izvršavanje uputstva može uzrokovati štetu volonteru, korisnicima volontiranja ili trećim licima volonter je dužan na to upozoriti organizatora volontiranja.

(4) Volonter ne odgovara za prouzrokovanu štetu ako je prethodno upozorio organizatora volontiranja na takvu mogućnost.

 

Član 25.

(Obaveze organizatora volontiranja)

(1) Organizator volontiranja obavezan je:

a) volonteru osigurati zaštitu tokom obavljanja volontiranja propisanu Zakonom o radu i drugim zakonskim i podzakonskim propisima koji uređuju oblast zaštite na radu,

b) poštivati prava volontera,

c) izvršiti ugovorene obaveze prema volonterima,

d) osigurati uvjete za poštivanje prava volontera,

e) od Ministarstva pravde dobiti akreditaciju za organiziranje dugoročnog volontiranja,

f) prijaviti volontera Ministarstvu pravde ili instituciji za evidentiranje volontiranja i odjaviti ga u slučaju prijevremenog raskida ugovora u skladu sa članom 27. ovog zakona,

g) volonteru izdati pisanu potvrdu o volontiranju sa upisanim podacima u skladu sa članom 30. ovog zakona,

h) volonteru izdati volontersku knjižicu u slučaju dugoročnog volontiranja,

i) osigurati materijale i sredstva za obavljanje volonterskih aktivnosti,

j) isplatiti ugovorene troškove volonteru,

k) osigurati volonteru tajnost ličnih podataka i zaštitu privatnosti,

l) osigurati druge uvjete i poštivati prava propisana ovim zakonom.

(2) Organizator volontiranja obavezan je volontera osigurati od profesionalne bolesti i posljedica nesreće na poslu u slučaju:

a) volontiranja u uvjetima opasnim po život i zdravlje volontera,

b) da volonter nije zdravstveno osiguran prema nekoj drugoj osnovi.

 

Član 26.

(Akreditiranje organizatora volontiranja)

(1) Ministarstvo pravde na zahtjev organizatora volontiranja izdaje akreditaciju za organiziranje dugoročnog volontiranja.

(2) Odobrenje iz stava (1) ovog člana izdaje se na pet godina.

(3) Organizator volontiranja dužan je Ministarstvu pravde uz zahtjev za akreditaciju za organiziranje dugoročnog volontiranja dostaviti: podatke i dokaze o sebi kao pravnom licu, opis volonterskih aktivnosti i usluga koje će obavljati volonteri, podatke o prostoru gdje će se obavljati volontiranje, te opis korisnika.

(4) Ministarstvo pravde može za poslove akreditiranja organizatora volontiranja ovlastiti instituciju za evidentiranje volontiranja u skladu sa zakonom.

(5) Postupak akreditiranja organizatora volontiranja Ministarstvo pravde uredit će posebnim pravilnikom.

 

Član 27.

(Evidentiranje volontiranja)

(1) Organizator volontiranja prijavit će Ministarstvu pravde ili instituciji za evidentiranje volontiranja svakog volontera sa kojim je sklopljen ugovor o dugoročnom volontiranju i to u roku od 10 dana od dana sklapanja ugovora.

(2) Ministarstvo pravde ili institucija za evidentiranje volontiranja vodit će i održavati bazu podataka svih prijavljenih volontiranja, te će osigurati tajnost ličnih podataka i zaštitu privatnosti.

(3) Ministarstvo pravde može ovlastiti jedno pravno lice koje će biti nadležno za vođenje evidencije volontiranja te posebnim pravilnikom urediti međusobna prava i obaveze.

 

Član 28.

(Postupak i uvjeti za izvršenje obaveza organizatora volontiranja)

Postupak i uvjeti za izvršenje obaveza utvrđenih čl. 19. i 25. ovog zakona bit će propisani posebnim pravilnikom koji donosi Ministarstvo pravde.

 

Član 29.

(Volonterska knjižica)

(1) Volontersku knjižicu za svakog volontera osigurava organizator volontiranja.

(2) Svaki volonter posjeduje volontersku knjižicu koja se za vrijeme trajanja dugoročnog volontiranja nalazi kod organizatora volontiranja.

(3) U volontersku knjižicu upisuju se osnovni podaci o volontiranju.

(4) Na zahtjev nadležnog državnog organa organizator volontiranja dužan je predočiti volontersku knjižicu volontera.

(5) Izgled i način izdavanja volonterske knjižice bit će propisanposebnim pravilnikom koji donosi Ministarstvo pravde.

 

Član 30.

(Potvrda o volontiranju)

(1) Potvrdu o volontiranju izdaje organizator volontiranja na zahtjev volontera.

(2) Potvrda o volontiranju sadrži: lične podatke o volonteru, podatke o periodu volontiranja, kratak opis volonterskih aktivnosti, te ostale specifičnosti pojedinog oblika volontiranja.

(3) Potvrda o volontiranju, osim podataka iz stava (2) ovog člana, sadrži potpis lica ovlaštenog za zastupanje organizatora volontiranja kojim se potvrđuje tačnost navedenih podataka.

(4) Ministarstvo pravde ili institucija za evidentiranje volontiranja, na zahtjev volontera, izdaje potvrdu o svim njegovim evidentiranim dugoročnim volontiranjima.

 

Član 31.

(Naknada štete)

(1) Volonter koji za vrijeme volontiranja namjerno ili iz krajnje nepažnje uzrokuje štetu korisnicima volontiranja, organizatoru volontiranja ili trećim licima dužan je nadoknaditi štetu u skladu sa općim propisima obligacionog prava.

(2) Organizator volontiranja za štetu koju volonter prouzrokuje korisnicima volontiranja ili trećim licima za vrijeme volontiranja odgovara po principu objektivne odgovornosti, osim ako dokaže da su postojali razlozi koji isključuju njegovu odgovornost.

(3) Organizator volontiranja koji je nadoknadio štetu korisniku volontiranja ili trećem licu ima pravo na regresno potraživanje od volontera, ako se dokaže da je volonter štetu prouzrokovao namjerno ili iz krajnje nepažnje.

 

Član 32.

(Nadzor)

Nadzor nad primjenom ovog zakona i podzakonskih akata donesenih na osnovu ovog zakona te uvjetima i načinom volontiranja vrši Ministarstvo pravde.

 

VII. KAZNENE ODREDBE

 

Član 33.

(Prekršaji)

(1) Novčanom kaznom u iznosu od 1.000,00 KM do 5.000,00 KM bit će kažnjen organizator volontiranja za prekršaj ako:

a) ne izvrši obaveze iz člana 25. ili člana 19. ovog zakona,

b) ne upiše podatke koje je obavezan upisati u potvrdu o volontiranju iz člana 30. ovog zakona,

c) u potvrdu o volontiranju ili u volontersku knjižicu upiše neistinite podatke.

(2) Ako su prekršaji iz stava (1) ovog člana učinjeni prema maloljetnicima ili licima potpuno ili djelomično lišenim radne sposobnosti, iznos novčane kazne se udvostručuje i oduzima se odobrenje za organiziranje dugoročnog volontiranja.

(3) Novčanom kaznom u iznosu od 2.000,00 KM do 10.000,00 KM, oduzimanjem odobrenja za organiziranje dugoročnog volontiranja, te oduzimanjem ostvarenog profita bit će kažnjeno pravno lice koje postupa suprotno čl. 6., 10., 26. i 27. ovog zakona.

(4) Novčanom kaznom u iznosu od 2.000,00 KM do 5.000,00 KM bit će kažnjen organizator volontiranja koji postupi suprotno čl. 8. i 9. ovog zakona.

(5) Organizator volontiranja kojem je oduzeto odobrenje za organiziranje dugoročnog volontiranja ne može podnijeti novi zahtjev u periodu od dvije godine od dana oduzimanja odobrenja.

 

VIII. PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE

 

Član 34.

(Prilagođavanje organizatora volontiranja)

Organizatori volontiranja koji u trenutku stupanja na snagu ovog zakona angažuju volontere moraju proces volontiranja u roku od šest mjeseci uskladiti sa Zakonom.

 

Član 35.

(Primjena općih propisa obligacionog prava)

Na odnose iz ugovora o volontiranju koji nisu uređeni ovim zakonom supsidijarno se primjenjuju opći propisi obligacionog prava.

 

Član 36.

(Podzakonski akti)

Ministarstvo pravde će u roku od tri mjeseca od dana stupanja na snagu ovog zakona donijeti podzakonske akte iz člana 18. stav (4), člana 26. stav (5), člana 27. stav (3), člana 28. i člana 29. stav (5) ovog zakona.

 

Član 37.

(Usklađivanje drugih zakona)

U roku od šest mjeseci od dana stupanja na snagu ovog zakona odredbe drugih zakona koji tretiraju problematiku volontera i volonterskog rada moraju biti usklađene sa ovim zakonom.

 

Član 38.

(Stupanje na snagu)

Ovaj zakon stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja u "Službenim novinama Federacije BiH".

 

Predsjedavajući

Doma naroda

Parlamenta Federacije BiH

 

Radoje Vidović

Predsjedavajući Predstavničkog doma Parlamenta Federacije BiH

Fehim Škaljić

Trascina file per caricare