Print Friendly, PDF & Email

The measure is available in the following languages:

ZAKON

O USLOVIMA I POSTUPKU ZA PREKID TRUDNOĆE

(„Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 34/08)

 

Član 1.

(1) Ovim zakonom uređuju se uslovi i postupak za prekid trudnoće u zdravstvenoj ustanovi.

(2) Prekid trudnoće predstavlja medicinsku intervenciju kojom se namjerno i vještački prekida trudnoća.

 

Član 2.

U vezi sa korištenjem prava na slobodno odlučivanje o rađanju, a radi zaštite zdravlja, ženi i muškarcu obezbjeđuju se svi vidovi stručnih savjeta i pouka koji mogu doprinijeti da to pravo koriste bez štetnih posljedica po zdravlje i reproduktivnu sposobnost.

 

Član 3.

Zdravstveni i drugi radnici odgovarajućih stručnih profila u zdravstvenim ustanovama dužni su da u okviru svojih radnih i profesionalnih obaveza pruže ženi i muškarcu medicinsku pomoć i odgovarajuće savjete u korištenju prava na slobodno odlučivanje o rađanju i upoznaju ih sa postupkom, tokom i posljedicama primjene savremenih načina i sredstava za regulisanje namjernog prekida neželjene trudnoće.

 

Član 4.

Na postupak prekida trudnoće primjenjuju se odredbe Zakona o zdravstvenoj zaštiti, ("Službeni glasnik Republike Srpske", br. 18/99, 58/01 i 62/02), ako ovim zakonom nije drugačije određeno.

 

Član 5.

(1) Prekid trudnoće vrši se po zahtjevu trudne žene (u daljem tekstu: trudnica).

(2) Za maloljetne trudnice i trudnice lišene poslovne sposobnosti, zahtjev za prekid trudnoće podnosi roditelj, odnosno staratelj ili organ starateljstva.

(3) Maloljetna trudnica starija od šesnaest godina, koja ima poslovnu sposobnost, može i sama da podnese zahtjev za prekid trudnoće

 

Član 6.

(1) Žena koja želi da prekine trudnoću obraća se pisanim zahtjevom specijalisti ginekologije i akušerstva odgovarajuće zdravstvene ustanove.

(2) Specijalista ginekologije i akušerstva iz stava 1. ovog člana dužan je da:

a) kliničkim, ginekološko-akušerskim, te ultrazvučnim pregledom, ustanovi trudnoću i odredi gestacijsku starost trudnoće,

b) se upozna sa anamnestičkim podacima o eventualnim bolestima, krvnom grupom i RhD faktorom i

v) utvrdi eventualno postojanje opasnosti koja bi prekidom trudnoće ugrozila zdravlje žene, a po potrebi, zavisno od indikacija, konsultuje doktore specijaliste drugih grana medicine.

(3) Priznaje se pravo ljekaru-specijalisti ginekologije i akušerstva da odbije izvršiti dozvoljeni prekid trudnoće, ukoliko se to protivi njegovim shvatanjima.

(4) Pravo iz prethodnog stava ograničava se obavezom ukazivanja hitne medicinske pomoći u slučaju akutne opasnosti po život ili teškog oštećenja zdravlja.

 

Član 7.

(1) Zdravstvene ustanove u kojima se izvodi procedura prekida trudnoće dužne su da ženama učine dostupnim tačne i nepristrasne informacije o prekidu trudnoće organizovanjem obaveznog savjetovanja prije i poslije obavljenog prekida trudnoće.

(2) Nakon što je informisana o potencijalnim rizicima prekida trudnoće, a za to ne postoje kliničke i psihosocijalne kontraindikacije, trudnica potpisuje obrazac o dobrovoljnom prekidu trudnoće.

(3) Ministar zdravlja i socijalne zaštite (u daljem tekstu: ministar) donijeće poseban opšti akt kojim će propisati način, mjesto i procedure savjetovanja prije i poslije obavljenog prekida trudnoće.

 

Član 8.

Zahtjevu za prekid trudnoće, podnesenim u skladu sa članom 5. ovog zakona, udovoljiće se:

a) ako trudnoća nije starija od deset gestacijskih nedjelja i

b) ako se prekidom trudnoće neće neposredno ugroziti život ili zdravlje trudnice.

 

Član 9.

(1) Uslove iz čl. 6. i 8. utvrđuje specijalista ginekologije i akušerstva na osnovu odgovarajućih pregleda i traženih nalaza, i to najkasnije u roku od dva dana od dana podnošenja zahtjeva za prekid trudnoće.

(2) O postojanju uslova o prekidu trudnoće sastavlja se zapisnik koji potpisuje specijalista ginekologije i akušerstva. Zapisnik se ulaže u protokol o izvršenim prekidima trudnoće.

 

Član 10.

(1) Postojanje uslova za prekid trudnoće utvrđuje:

a) do navršene desete gestacijske nedjelje trudnoće – specijalista ginekologije i akušerstva zdravstvene ustanove,

b) od navršene desete gestacijske nedjelje trudnoće do navršene dvadesete gestacijske nedjelje trudnoće, prvostepena i drugostepena komisija za prekid trudnoće odgovarajuće zdravstvene ustanove i

v) poslije navršene dvadesete gestacijske nedjelje trudnoće – etički odbor zdravstvene ustanove.

(2) Ministar pravilnikom utvrđuje broj članova, sastav i način rada prvostepene i drugostepene komisije za prekid trudnoće.

(3) Ministar utvrđuje broj članova, sastav i način rada etičkog odbora, te imenuje predsjednika i članove etičkog odbora na prijedlog odgovarajuće zdravstvene ustanove na period od četiri godine.

 

Član 11.

Prekid trudnoće može se izvršiti do navršene desete gestacijske nedjelje trudnoće. Izuzetno, prekid trudnoće može se izvršiti i poslije navršene desete gestacijske nedjelje trudnoće:

a) kada se na osnovu medicinskih indikacija utvrdi da se na drugi način ne može spasti život ili otkloniti teško narušavanje zdravlja žene,

b) kada se na osnovu naučno-medicinskih saznanja može očekivati da će se dijete roditi sa teškim tjelesnim ili duševnim nedostacima,

v) kada je do začeća došlo izvršenjem krivičnog djela i

g) kada se utvrdi postojanje psihosocijalnih indikacija za prekid trudnoće.

 

Član 12.

(1) Prvostepena komisija za prekid trudnoće dužna je da odluči o zahtjevu za prekid trudnoće najkasnije u roku od tri dana od dana podnošenja zahtjeva, o čemu se sastavlja zapisnik o prekidu trudnoće koji potpisuju članovi komisije i trudnica. Jedan primjerak zapisnika o prekidu trudnoće uručuje se trudnici.

(2) Ako se zahtjev za prekid trudnoće odbija, prvostepena komisija donosi odluku o odbijanju zahtjeva za prekid trudnoće.

(3) Protiv odluke iz stava 2. ovog člana trudnica može uložiti prigovor drugostepenoj komisiji za prekid trudnoće, u roku od tri dana od dana prijema odluke.

 

Član 13.

(1) Drugostepena komisija za prekid trudnoće dužna je da donese odluku o prigovoru iz člana 12. stav 3. ovog zakona najkasnije u roku od tri dana od dana podnošenja prigovora.

(2) Prilikom odlučivanja o prigovoru drugostepena komisija za prekid trudnoće prvenstveno vodi računa o zaštiti zdravlja trudnice.

(3) Odluka drugostepene komisije za prekid trudnoće o prigovoru je konačna.

 

Član 14.

(1) Prekid trudnoće do navršene dvadesete gestacijske nedjelje trudnoće obavlja se u zdravstvenoj ustanovi koja ima bolničku službu iz ginekologije i akušerstva, anesteziologije i reanimacije, operacionu salu i službu transfuzije krvi.

(2) Prekid trudnoće poslije navršene dvadesete gestacijske nedjelje trudnoće obavlja se u klinici ili kliničkom centru.

(3) Ako je prekid trudnoće započet van ustanova iz st. 1. i 2. ovog člana, pri čemu je ugrožen život trudnice, doktor medicine koji nije specijalista ginekologije i akušerstva dužan je da u skladu sa načelima profesije pruži adekvatnu medicinsku pomoć u svrhu spasavanja života trudnice i u zdravstvenim ustanovama koje ne ispunjavaju uslove iz st. 1. i 2. ovog člana, o čemu se vodi posebna evidencija i dostalja izvještaj Etičkom odboru.

 

Član 15.

Ako je namjerni prekid trudnoće započet suprotno odredbama ovog zakona doktor medicine obavezan je da poslije pružanja adekvatne medicinske pomoći u svrhu spašavanja života trudnice, obavijesti organ nadležan za unutrašnje poslove.

 

Član 16.

Zdravstvena ustanova dužna je da trudnici obezbijedi kontrolu zdravstvenog stanja i usluge savjetovanja poslije izvršenog prekida trudnoće.

 

Član 17.

(1) Zdravstvena ustanova u kojoj se vrši prekid trudnoće dužna je da vodi evidenciju i medicinsku dokumentaciju o izvršenim prekidima trudnoće i da propisane izvještaje dostavlja Institutu za zaštitu zdravlja Republike Srpske, pod uslovima i na način utvrđen zakonom.

(2) Evidencija i dokumentacija iz stava 1. ovog člana imaju karakter ljekarske tajne i čuvaju se u posebnoj arhivi zdravstvene ustanove.

 

Član 18.

Ko protivno ovom zakonu izvrši prekid trudnoće, vrši prekid trudnoće ili pomogne da se izvrši prekid trudnoće, kazniće se prema Krivičnom zakonu Republike Srpske ( „Službeni glasnik Republike Srpske“, br. 49/03, 108/04, 37/06 i 70/06).

 

Član 19.

(1) Novčanom kaznom od 3.000 do 15.000 KM kazniće se za prekršaj zdravstvena ustanova ako se:

a) izvrši prekid trudnoće kod maloljetne trudnice suprotno članu 5. ovog zakona,

b) izvrši prekid trudnoće suprotno članu 11. ovog zakona,

v) izvrši prekid trudnoće, a ne ispunjava uslove iz člana 14. ovog zakona i

g) ne obavijesti organ nadležan za unutrašnje poslove, u skladu sa članom 17. ovog zakona.

(2) Novčanom kaznom od 1.000 do 3.000 KM kazniće se za prekršaj iz stava 1. ovog člana odgovorno lice zdravstvene ustanove.

(3) Novčanom kaznom od 3.000 do 15.000 KM kazniće se za prekršaj iz čl. 11, 14. i 17. i osnivač zdravstvene ustanove.

(4) Novčanom kaznom od 500 do 1.500 KM kazniće se za prekršaj i zdravstveni radnik koji izvrši prekid trudnoće.

 

Član 20.

Ministar će u roku od tri mjeseca od dana stupanja na snagu zakona donijeti Pravilnike iz čl. 7. stav 3. i 10. st. 2. i 3. ovog zakona.

 

Član 21.

Stupanjem na snagu ovog zakona u Republici Srpskoj prestaje da se primjenjuje Zakon o uslovima i postupku za prekid trudnoće („Službeni list SR Bosne i Hercegovine“, broj 29/77).

 

Član 22.

Ovaj zakon stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja u ''Službenom glasniku Republike Srpske''.

 

Broj: 01-501/08                                                             PREDSJEDNIK

Datum: 20. mart 2008. godine                          NARODNE SKUPŠTINE

                                                                                     Mr Igor Radojičić