Print Friendly

Il provvedimento è disponibile nelle seguenti lingue:

Statut Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine

ZBOR ZA EVANGELIZACIJU NARODA

Prot. Br. 5790/03

ODLUKA

Budući da u naše vrijeme dobrobit duša sve više zahtijeva da se mjesni biskupi međusobno ujedinjuju ne samo vezom bratske ljubavi nego i zajedničkim načinom djelovanja u vršenju pastirske službe, biskupi Bosne i Hercegovine zamolili su Apostolsku Stolicu da pregleda Statut koji su sastavili, a naslovljen je "Statut Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine".

Odvagnuvši zrelo stvar, primivši mišljenje preuzvišenoga i prečasnoga gospodina Santosa Abrila y Castelloa, naslovnoga nadbiskupa tamadskoga i apostolskoga nuncija u Bosni i Hercegovini, kao i mišljenje Papinskoga vijeća za tumačenje tekstova zakona, ovaj je Zbor za evangelizaciju naroda tu molbu rado primio i snagom ovlasti, koje mu je posebno udijelio naš božanskom providnošću Papa Ivan Pavao II., spomenuti Statut, kako je Apostolskoj Stolici dostavljen, potvrdio i konačno ovom odlukom pregledao.

Bez obzira na bilo što protivno.

Dano u Rimu, u palači Zbora za evangelizaciju naroda, 8. prosinca, na svetkovinu Bezgrješnoga začeća Blažene Djevice Marije, godine Gospodnje 2003.


kardinal Crescenzio Sepe, pročelnik
+ Robert Sarah, tajnik 
 

 

STATUT BISKUPSKE KONFERENCIJE BOSNE I HERCEGOVINE

 

Poglavlje I.

NARAV I SASTAV

 

Članak 1: Biskupska konferencija Bosne i Hercegovine (BK BiH), kao trajna ustanova osnovana od Apostolske Stolice, jest skupština biskupa Katoličke Crkve koji imaju svoja sjedišta na području Bosne i Hercegovine: u Sarajevu, Banjoj Luci, Mostaru i Trebinju (usp. kan. 449, § 1).

Biskupi ove Konferencije, uključeni i do sada u jednu crkvenu pokrajinu, tj. Vrhbosansku, na zajednički način obavljaju neke pastoralne zadaće u korist vjernika na svojim područjima, prema pravnim odredbama, osobito raznim oblicima i načinima apostolata, sukladno okolnostima vremena, mjesta i zajedničkoga hrvatskog jezika (usp. kan. 447).

 

Članak 2: Biskupska konferencija Bosne i Hercegovine po samom pravu ima pravnu osobnost (usp. kan. 449, § 2).

 

Članak 3: Biskupskoj konferenciji BiH pripadaju svi dijecezanski biskupi toga područja kao i oni koji su im u pravu izjednačeni (usp. kann. 381, § 2; 368); isto tako biskupi koadjutori, pomoćni biskupi, drugi naslovni biskupi koji na tom području obavljaju posebnu zadaću koju im je povjerila Sveta Stolica ili ova Konferencija (usp. kan. 450, § 1), kao i biskupijski administratori (usp. kan. 427, § 1).

Na sabor se može pozvati i Ordinarij Križevačke eparhije koji na području Bosne i Hercegovine ima svojih vjernika bizantskoga obreda.

 

Članak 4: Biskupsku konferenciju BiH čine tijela koja ustanovljuje ova Konferencija: Sabor, Stalno vijeće, Vijeća, Odbori, Generalno tajništvo i Uredi (usp. kan. 451).

Članak 5: Predsjednik Konferencije bira se na Saboru između dijecezanskih biskupa na pet godina, tako da mu izbor može biti uzastopce ponovljen još jedanput. Potpredsjednik se bira između dijecezanskih biskupa, njima izjednačenih ili koadjutora također na pet godina, i njegov izbor može biti uzastopce ponovljen još jedanput.

 

Poglavlje II.

STATUT BISKUPSKE KONFERENCIJEBOSNE I HERCEGOVINE

 

Članak 6: Sjedište Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine jest u gradu Sarajevu. Iz opravdanih razloga Sabor i sjednice Stalnoga vijeća mogu se održavati i u drugim mjestima.

 

Članak 7: Sabor se na pozive Predsjednika sastaje tri puta godišnje. Na traženje jednoga biskupa, nakon što se saslušalo mišljenje Stalnoga vijeća, Sabori se mogu održavati kad to traže okolnosti (usp. kan. 453).

 

Članak 8: Na Saborima odlučujući glas imaju svi članovi Konferencije. Ali kad se radi o izradbi i izmjeni Statuta, odlučujući glas imaju samo dijecezanski biskupi, oni koji su njima izjednačeni i koadjutori (usp. kan. 454).

 

Članak 9: Saboru su dužni prisustvovati svi članovi Konferencije. Ako je dijecezanski biskup spriječen opravdanim razlogom, može izabrati kao svoga ovlaštenika jednoga člana Konferencije ili poslati svoga generalnog vikara.

Ovlaštenik, koji nema odlučujući glas, može ipak iznositi mišljenje biskupa ovlastitelja. Umirovljeni biskupi mogu biti pozvani da sudjeluju na sjednicama, ali na Saboru imaju samo savjetodavni glas (Motu proprio Apostolos suos, br. 17).

 

Članak 10: Da bi se očitovala što čvršća veza Biskupske konferencije s Apostolskom Stolicom, poslanik Rimskoga biskupa u Bosni i Hercegovini pozvat će se na sjednice Sabora.

Članak 11: Saboru i sjednicama Stalnoga vijeća predsjeda Predsjednik ili, ako je ovaj opravdano zapriječen, Potpredsjednik Konferencije. Ukoliko su obojica zapriječena, predsjeda dijecezanski biskup najstariji po biskupskom ređenju (usp. kan. 452).

 

Članak 12: Saboru i sjednicama Stalnoga vijeća prisustvuje Generalni tajnik kao zapisničar.

 

Članak 13: Pojedinim sjednicama Sabora mogu prisustvovati i druge osobe, bilo kleričke bilo laičke, koje Predsjednik ili sam Sabor pozove da izvijeste o pojedinim pitanjima.

 

Članak 14: Uzimajući u obzir prijedloge članova Konferencije, dnevni red Sabora sastavlja Stalno vijeće i pravovremeno ga dostavlja svim članovima Konferencije.

O stvarima koje nisu predviđene na dnevnom redu Sabor može raspravljati ako to tajnim glasovanjem zatraže dvije trećine članova koji sudjeluju na Saboru.

 

Članak 15: Sabor može valjano odlučivati glasovanjem ako je nazočna natpolovična većina članova Konferencije, osim u slučaju čl. 17, 20 i 24.

 

Članak 16: Glasovanje se obavlja prema odredbama Zakonika kanonskoga prava (kan. 119).

 

Članak 17: Uz poštovanje ograničenja protivnih općemu pravu, odluke od većega značenja Sabor donosi tajnim glasovanjem dvotrećinskom većinom članova.

Odluke od većega značenja smatraju se one koje Sabor takvima označi apsolutnom većinom glasova.

 

Članak 18: Nakon održana Sabora Predsjednik šalje Apostolskoj Stolici izvještaj o njegovu radu i o odlukama te rješenja (usp. kan. 455; Apostolos suos, čl. 1), koja su na njemu donesena (kan. 456).

 

 

Članak 19: Konferencija, sukladno kan. 455, § 1, može donositi opće odluke samo u sljedećim slučajevima:

a)      kad to propisuje opće pravo;

b)      kad to određuje poseban nalog Apostolske Stolice, bilo na vlastitu pobudu ili na molbu same Konferencije.

 

Članak 20: Da bi odluke, prema čl. 19, bile valjano donesene, na Saboru moraju dobiti barem dvije trećine glasova onih članova Konferencije koji imaju odlučujući glas. Te odluke nemaju obvezatnu snagu, osim ako, pošto ih potvrdi Apostolska Stolica, budu zakonito proglašene (usp. kan. 455, § 2).

 

Članak 21: Odluke Konferencije redovito se proglašavaju u Vrhbosni, zajedničkom glasilu svih četiriju dijeceza: Vrhbosanske, Banjalučke, Mostarsko-duvanjske i Trebinjsko-mrkanske, ili u kojem drugom od Konferencije izričito izabranom katoličkom listu (usp. kan. 455, § 3).

 

Članak 22: U slučajevima u kojima ni opće pravo ni nalog Apostolske Stolice ne daju Konferenciji vlast, o kojoj se govori u čl. 19, ostaje neokrnjena mjerodavnost svakoga dijecezanskog biskupa (usp. kan. 455, § 4).

 

Članak 23: Izvan djelokruga u čl. 19, ni Konferencija ni njezin Predsjednik ne može djelovati u ime svih biskupa, osim ako svi biskupi i svaki napose dadu pristanak (usp. kan. 455, § 4).

 

Članak 24: Doktrinarne izjave Konferencije, da bi bili dokumenti autentičnog učiteljstva i da bi se mogle objaviti u ime Konferencije, moraju biti na Saboru jednoglasno odobrene od svih biskupa članova ili barem od dvotrećinske većine biskupa koji imaju odlučujući glas; u tom se slučaju, prije potvrde od Apostolske Stolice, ne smiju objaviti (usp. Apostolos suos, čl. 1).

 

Poglavlje III.

STALNO VIJEĆE

 

Članak 25: Stalnom je vijeću zadaća:

a)      saslušavši mišljenje drugih biskupa pripremiti dnevni red Sabora (usp. kan. 457);

b)      brinuti se o provedbi odluka i rješenja donesenih na Saboru (usp. kan. 457);

c)      ravnati radom Generalnoga tajništva Konferencije (usp. kan. 457).

 

Članak 26: Stalno vijeće sačinjavaju: Predsjednik Konferencije, Potpredsjednik i izabrani biskup ako generalni tajnik nema biskupskoga dostojanstva. Svima mandat traje pet godina.

 

Članak 27: Stalno se vijeće sastaje kad za to postoje opravdani razlozi.

 

Poglavlje IV.

DRUGA TIJELA KONFERENCIJE

 

Članak 28: Pravo je Konferencije osnivati različita tijela: komisije, vijeća, odbore, urede koji će se baviti poslovima i pitanjima vezanim uz djelovanje partikularne Crkve.

 

Članak 29: Spomenuta tijela Konferencije, koja se sastoje od biskupa i stručnjaka, imaju samo radni karakter. Ona vrše poslove koje im povjeri Konferencija, studiraju aktualnu problematiku iz svoga posebnog područja i o svemu podnose izvještaj Saboru Konferencije.

 

Članak 30: Svakom tijelu Konferencije predsjeda biskup kojega Sabor bira na pet godina. Služba se predsjedniku i drugim članovima može produžiti na daljnja petogodišta.

 

Poglavlje V.

GENERALNO TAJNIŠTVO

 

Članak 31: Generalno se tajništvo sastoji od generalnoga tajnika, njegova pomoćnika i od dostatna broja pomoćnoga osoblja.

 

Članak 32: Zadaća je generalnoga tajništva:

a)      sastaviti zapisnik o radu i odlukama Sabora i o sjednicama Stalnoga vijeća Konferencije te ga dostaviti svim članovima Konferencije;

b)      sastaviti druge spise koje mu na izradbu povjeri Predsjednik ili Stalno vijeće Konferencije (usp. kan. 458, br. 1);

c)      priopćavati spise i dokumente drugim, napose susjednim, nacionalnim Biskupskim konferencijama (usp. kan. 458, br. 2);

d)      brinuti se o statističkim podacima na području Konferencije (usp. kan. 458, br. 1);

e)      skupljati dokumentaciju koja je važna za život i rad partikularnih Crkava (usp. kan. 458, br. 1);

f)       čuvati Arhiv Konferencije i drugo (usp. kan. 458, br. 1).

 

Članak 33: Generalni se tajnik bira na Saboru između biskupa ili svećenika na pet godina te se postavlja na čelo Generalnoga tajništva, u kojem raspoređuje službe, bdije i ravna radom Tajništva.

Generalni se tajnik može ponovno birati na daljnja petogodišta.

 

Poglavlje VI.

UPRAVLJANJE VREMENITIM DOBRIMA

 

Članak 34: Prihodi Biskupske konferencije dolaze od godišnjih doprinosa pojedinih biskupija, razmjerno broju vjernika; od prodaje knjiga i drugoga materijala koji se izdaje brigom i ovlašću Konferencije; od priloga dobrotvora.

 

Članak 35: Vremenitim se dobrima Konferencije upravlja po odredbama Pete knjige Zakonika kanonskoga prava i po normama što ih donosi sama Konferencija.

Članak 36: Uprava zajedničke blagajne povjerava se generalnom tajniku.

 

Poglavlje VII.

RAZLIČITE ODREDBE

 

Članak 37: Svi koji prisustvuju Saboru Konferencije ili primaju njegove spise dužni su, prema naravi predmeta, čuvati tajnu o njegovu radu i raspravama.

 

Članak 38: Delegati i pojedina tijela Konferencije dužni su o svome zadatku dati izvještaj Saboru Konferencije.

 

Članak 39: Ovaj Statut, nakon što ga odobri Apostolska Stolica, ne može se bez njezina pristanka mijenjati (usp. kan. 451) i stupa na snagu nakon što bude proglašen u Vrhbosni, zajedničkom glasilu četiriju dijeceza.

 

Trascina file per caricare