Statute for the autonomous administration of Muslim religious matters and vakuf affairs 1909

ŠTATUT

za autonomnu upravu islamskih vjerskih i vakufsko-mearifskih poslova

u Bosni i Hercegovini

I. OPCE USTANOVE

§ 1.

Sva pokretna i nepokretna vakufsko-mearifska dobra islamskog naroda u Bosni i Hercegovini vlasništvo su doticnih vakufa (zaklada), a služe iskljucivo za vjerske i prosvjetne svrhe ovozemnih muslimana. Ovim imetkom upravljaju po muslimanima izabrana tijela i organi na temelju šeriata prema ustanovama ovoga statuta.

§ 2.

Ustanove vakufnama moraju se po propisima šeriata obdržavati. Kad nema vakufnama, postupace se po postojecem obicaju (teamuli-kadim).

§ 3.

Vakufsko-mearifski imetak sastoji se:

1. od pojedinih vakufa;

2. od centralne vakufsko-mearifske zaklade (§§ 113. do 118.);

3. još se ovamo racuna: prirez ( §§ 174. do 178.), zemaljska potpora (§ .), dobrovoljni prinosi, darovi i vasijjeti (legati).

§ 4.

Organi vakufsko-mearifske uprave jesu:

1. džematske skupštine;

2. džematski medžlisi;

3. kotarska povjerenstva;

4. sabor; i

5. saborski odbor.

K tomu dolaze još kao narocita izborna tijela:

1. kotarske skupštine i

2. okružni izborni odbori.

Sva gore spomenuta tijela bira prema ustanovama ovoga statuta islamsko stanovništvo.

Najviši organ vjerske uprave jest ulema-medžlis, kojeg bira po okružnim izbornim odborima postavljena izborna kurija.

§ 5.

Cilj je vakufsko-mearifskoj upravi:

1. da osniva i uzdržaje džamije i druge islamske vjerske, prosvjetne i humanitarne zavode;

2. da odgaja i uzdržaje potrebni broj vjerskih zvanicnika i mualima;

3. da odgaja muslimansku mladež u vjeri i u islamskom duhu;

4. da što moguce više proširi i ucvrsti poznavanje vjere u islamskom narodu.

§ 6.

Svaka fizicka i juristicka osoba ima pravo osnivati zaklade za podizanje i uzdržavanje džamija i drugih islamskih vjerskih, prosvjetnih i humanitarnih zavoda svake vrsti.

Za valjanost ovakovih zaklada potrebna je u smislu ovoga statuta dozvola saborskog odbora i odobrenje zemaljske vlade. Riješenje zemaljske vlade u pogledu ovoga odobrenja uslijedice u roku od tri mjeseca nakon što je doticna molba kod zemaljske vlade predana.

Prema zakladatelju stupa poklon, odnosno uvakufljenje nepokretnih dobara ili glavnica za gornje svrhe u krijepost, cim se izvrše doticni propisi senata.

Za darove i vasijjete, koji potjecu iz Bosne i Hercegovine kao i od osoba koje posjeduju u ovim zemljama nepokretni imetak, a koji su darovi i vasijjeti namijenjeni postojecim vakufsko-mearifskim zakladama drugim vjerskim i prosvjetnim zavodima i uredbama, nije potrebno odobrenje zemaljske vlade.

Ovim se ne mijenjaju ustanove otomanskog gruntovnog zakona (eraz kanunname).

§ 7.

Svakoj se vakufskoj i mearifskoj zakladi priznaje svojstvo juristicke osobe, te joj se zajamcuje uživanje svih osobnih i stvarnih prava, koj odatle proizlaze, narocito slobodno uživanje svog imetka prema ustanovama ovog statuta.

§ 8.

Za gradnju potrebitih vjerskih zgrada, prosvjetnih i humanitarnih za voda, kao i za isplatu onih vjerskih službenika, koji se ne placaju iz zemaljskih sredstava, davace zemaljska vlada vakufskoj i mearifskoj upravi kao subvenciju onaj alikvotni dio od iznosa, što ga stavlja godišnje u zemaljski budžet pod stavkom "Subvencija za bogoštovne svrhe", koji pre ma broju pripadnika pojedinih vjeroispovijesti u zemlji na islamsku vjersku zajednicu otpada.

Ovu ce subvenciju doznacivati zemaljska vlada na ruke saborskog od bora u unaprednim tromjesecnim obrocima.

§ §9.

Pripadnici onih vakufsko-mearifskih džemata, koji imaju i izdržavaju osim cisto vjerskih i takve škole, koje odgovaraju svima zakonskim (propisima) zahtjevima ucilišta odnosne vrste (kategorije), oslobodeni su od dužnosti, da pripomažu ma kojim nacinom osnivanju i uzdržavanju opci narodnih škola.

§ 10.

Sada postojece povlastice vakufa glede javnih daca vrijedice i ubuduce.

§ 11.

Svi organi autonomne muslimanske vjerske i vakufsko-mearifske uprave imaju svoj službeni muhur (pecat).

§ 12.

Organi vakufsko-mearifske uprave provadaju sami svoje zakljucke kao i u ovom statutu predvidene izbore te sami pobiraju vakufsko-mearifske prihode.

Kad se pak radi o izvršivanju presuda, odluka i naredaba raznih vjerskih i vakufskomearifskih organa, isto tako ako se radi o održavanju potrebitog reda i mira, pružicezemaljske vlasti na molbu svake doticne vjerske i vakufsko-mearifske vlasti potrebitu pomoc.

Putom prinosnih rasprava zajamceni dobrovoljni prilozi utjerivace se na zahtjev doticnih kotarskih vakufsko-mearifskih povjerenstava za slucaj potrebe od strane politickih oblasti ovršnim putem.

§ 13.

Javno sakupljanje priloga u pobožne, prosvjetne, dobrotvorne i opce korisne svrhe podleže opcem državnom (zemaljskom) zakonodavstvu.

Ali za do sada uobicajeno javno sakupljanje priloga u gornje svrhe, ograniceno samo na svoje sjedište i mjesto, ne treba ni jednom vakufsko-mearifskom džematu tražiti narocite dozvole od politicke vlasti.

§ 14.

Organi vjerske i vakufsko-mearifske uprave obvezani su potpomagali se medusobno.

Njima stoji prosto, da se pri svojim raspravama kao i u medusobnom dopisivanju takoder i turskim jezikom služe. Pri dopisivanju sa zemaljskim oblastima i inovjercima imade se služiti zemaljskim jezikom.

§ 15.

Za predavanje svih dozvoljenih utoka i priziva protiv odluka raznih vjerskih i vakufsko-mearifskih vlasti odreduje se rok od cetrnaest dana, u koji se ne racuna dan proglašenja, odnosno urucenja, a uzima se, da je utok, odnosno priziv pravodobno predan, ako je isti prije isteka roka od cetrnaest dana na poštu predan.

Utok, odnosno priziv mora se uvijek predati kod one oblasti, protiv cije je odluke naperen.

Glede prigovora protiv izbora važe ustanove § 25.

§ 16.

Zvanje predsjednika džematskog medžlisa (džematbaše) i clanova džematskih medžlisa, nadalje clanova kotarskih povjerenstava, sabora i saborskog odbora, kao i kotarskih skupština, okružnih izbornih odbora i izborne kurije pocasno je, te se ne može bez zakonitih uzroka za ispriku otkloniti.

Takav izbor mogu otkloniti oni:

1. koji su prekoracili 60. godinu života ili su trajno bolesni;

2. koji su posljednje izborne periode vec obnašali koje bilo vakufsko-mearifsko zvanje, za slijedecu izbornu periodu;

3. koji uzmognu dokazati, da bi izvršivanje vakufsko-mearifskog zvanja bilo skopcano s osjetljivom štetom za njihov imetak ili po druge njihove zvanicne dužnosti.

Ako koji uzrok za ispriku, oznacen pod tackama 1. i 3., nastupi kod kojeg clana ovih tijela tecajem njegova djelovanja, tada on ima pravo zatražiti, da bude riješen svog pocasnog zvanja.

§ 17.

Svaki clan u gornjem paragrafu navedenih vakufsko-mearifskih organa i tijela gubi svoje pocasno zvanje, cime glede njegove osobe nastupi koji od onih uzroka, koji ga po ustanovama ovog statuta iskljucuju od pasivnog prava izbora.

§ 18.

Ako koji clan ovih organa i tijela bude stavljen pod kaznenu istragu radi zlocina ili radi takovog prestupka, koji je pocinjen iz koristoljublja ili je proti javnoj cudorednosti, ako padne pod stecaj ili ako bude stavljen pod starateljstvo, ne može izvršavati svog pocasnog zvanja sve dotle, dok traje istraga, stecajna rasprava ili starateljstvo.

§ 19.

Mandat clana u § 4, spomenutih vakufsko-mearifskih organa i tijela prestaje:

1. uslijed smrti;

2. ako zvanje otkloni iz kojeg zakonitog uzroka;

3. ako pocasno zvanje izgubi.

§ 20.

Ako koji clan vakufsko-mearifskih organa i tijela svoje zvanje ne primi ili ga bez važnih uzroka za ispriku nemarno ili nikako ne vrši, mogu se vec prema okolnostima proti njemu odrediti novcane globe do 200 kruna, eventualno se može takoder izreci gubitak pocasnog zvanja.

§ 21.

O otklonu i gubitku clanstva, nadalje o nametanju i upotrebi globa clanova džematskih medžlisa, kotarskih povjerenstava i kotarskih skupština, kao i okružnih izbornih odbora, odlucuje na predlog doticnog kotarskog povjerenstva saborski odbor, a glede clanova saborskog odbora i sabora ovaj potonji sam, i to na predlog saborskog odbora.

§ 22.

Ako su u kojem vakufsko-mearifskom tijelu predvideni zamjenici, tada se popunjuju upražnjena mjesta za ostatak izborne periode poznavši ove zamjenike. Izabranim zamjenicima postaju oni, koji su poslije clanova najviše glasova dobili.

Kod džematskih medžlisa i kotarskih povjerenstava poziva se kao prvi zamjenik onaj, koji je kod izbora najviše glasova dobio, a kod sabora i izborne kurije onaj zamjenik, koji je u izbornom odboru doticnog okružja najviše glasova dobio.

Ako su zamjenici izabrani aklamacijom ili su dobili jednaki broj glasova, odlucuje kocka. Kod saborskog odbora stupa na upražnjeno mjesto zamjenik, koji je za doticno okružje izabran.

U kotarskim skupštinama i okružnim izbornim odborima ne popunjuju se upražnjena mjesta.

§ 23.

Glasovanje i izbori u svim, u ovom statutu spomenutim tijelima vjerske i vakufskomearifske uprave bivaju, ako ovaj statut što drago ne odreduje, na slijedeci nacin:

Da ova tijela u svojim sjednicama mogu pravovaljano stvarati zakljucke i poduzimati izbore, mora biti prisutna najmanje polovica clanova.

U protivnom slucaju sjednica ce se odgoditi, a onda kad se ponovno sastane doticno tijelo, može stvarati zakljucke bez obzira na prisutni broj clanova.

§ 24.

Zakljucci se stvaraju apsolutnom vecinom glasova.

Glasovanje biva po pravilu usmeno; prema uvidavnosti predsjedatelja može se ovo takoder obaviti ustajanjem ili dizanjem ruku.

Predsjedatelj glasuje isto kao i svaki dragi clan; samo pri jednakom broju glasova odlucuje glas predsjednika.

§ 25.

Izbori i namještanja preduzimaju se glasovnicama.

Ako slucajno budu zabilježena na glasovnicama imena osoba, koje ne mogu biti izabrane, ne ce se uzeti u obzir. Sadržaje li koja glasovnica više imena, nego li se ima izabrati osoba, to se preko ovog broja najposlije navedena imena ne ce uzeti u obzir, a ako je pak navedeno manje imena, to ipak ušljed toga ne gubi glasovnica svoje valjanosti.

Ako je ime jedne te iste osobe na jednoj te istoj glasovnici više puta zabilježeno, to ce se kod brojenja samo jedan put racunati. Konacno glasovi, koji osobu, što se bira, nejasno oznacuju, ne ce se u obzir uzeti.

Odluka u tom pogledu kao i u eventualnim prigovorima protiv izbora, koji se odmah imaju podignuti, pripada predsjedatelju doticnog tijela, ili ondje, gdje fungira izborno povjerenstvo, ovom povjerenstvu.

Prizive protiv odluka izbornog povjerenstva u pogledu izbora džematskih medžlisa rješava kotarsko povjerenstvo, glede izbora ovoga potonjega kao i okružnog izbornog odbora saborski odbor, a u pogledu saborskog odbora i sabora ovaj potonji sam.

Sve ove prizive treba staviti u roku od osam dana nakon što je odluka izbornog povjerenstva objavljena.

Po zakljucku glasovanja, koji imade predsjednik obznaniti, izbrojice ce glasovnice.

Njihov broj mora biti jednak broju biraca, koji su glasovali, inace izborni cin ne vrijedi, te se ima ponoviti.

Pri skrutiniju, koji iza tog slijedi, razabire predsjednik svaku glasovnicu pojedince, procita je glasno i doda je dalje na uvid clanovima doticnog tijela, odnosno clanovima izbornog povjerenstva.

Pri tom se vodi jedna glasovna lista i jedna protulista. Izabran biva onaj, odnosno oni, koji relativno najviše glasova dobiju.

Pri jednako podijeljenim glasovima odlucuje kocka.

Izborni rezultat imade predsjedatelj odmah obznaniti.

§ 27.

Glasovanje i izbor aklamacijom dozvoljen je svagdje, gdje ovaj statut izricno što drugo ne odreduje. Ako jedna desetina prisutnih clanova doticnog tijela zahtijeva separatno glasovanje, nije aklamacija dozvoljena.

Kod svih glasovanja i izbora moraju se glasovi osobno predati.

§ 28.

Nijedan clan vakufsko-mearifskih organa kao ni ulema-medžlisa ne smije sudjelovati, kad se vijeca i glasuje o onim predmetima, koji se ticu njegovih sopstvenih stvari.

§ 29.

Clanovi vakufsko-mearifskih organa kao i ulema-medžlisa, nadalje svi cinovnici i službenici vjerske i vakufsko-mearifske uprave odgovorni su za svoje poslovanje, te jamce prema ustanovama gradanskih zakona za štetu, koju bi prouzrokovali vakufskomearifskom imetku.

§ 30.

Svi namještenici autonomne muslimanske vjerske i vakufsko-mearifske uprave moraju biti muslimani i, izuzam u § 138., t. 7. predvidenog slucaja, pripadnici Bosne i Hercegovine.

Ako za koje službeno mjesto nije moguce naci spremna kandidata islamske vjere, može se na to mjesto namjestiti i nemusliman uz narocitu privolu sabora. Od ovoga su izuzeta sva vjerska službena mjesta.

§ 31.

Nijedno službeno vjersko mjesto, bilo u autonomnoj ili državn službi, ne može se popuniti osobom, koja nema za to od ulema-medžli priznate kvalifikacije.

§ 32.

Cinovnici saborskog odbora potcinjeni su disciplinarnoj vlasti sabora.

Mutevelije i drugi gospodarstveni službenici pojedinih vakufa i centralne vakufskomearifske zaklade kao i sluge saborskog odbora cinovnici i sluge kotarskih povjerenstavapotcinjeni su disciplinarnoj vlasti saborskog odbora. Nad vjerskim i znanstvenimvakufske mearifskim službenicima vrši disciplinarnu vlast ulema-medžlis.

Disciplinarne kazne jesu ukori, novcane globe do iznosa polugodišnj place, kao i otpust iz službe vakufsko-mearifske uprave u slucaju teških ponovnih prekršaja dužnosti.

Otpust cinovnika saborskog odbora može uslijediti samo na temelj od sabora zakljucene i po vakufsko-mearifskom direktoru provedene disciplinarne istrage.

§ 33.

Ako neki organ ili izborno tijelo vakufske i mearifske uprave dužnosti koje mu prema ovome statutu pripadaju, stalno zanemaruje ili sprjecava izvršivanje pravovaljanih naloga ili hotimicno prekoracuje granice svoga djelokruga ili ako zbog trajnih nesuglasica nije u stanju donositi nikakvih zakljucaka, to onda može sabor ovo tijelo raspustiti i narediti novi izbor istoga po za to pozvanijim faktorima najdulje u roku od mjesec dana.

§ 34.

O predlozima, kojima je svrha, da se ukinu, preinace, dopune ili autenticno protumace pojedine odredbe ovoga statuta, valja da vijeca i odlucuje sabor. Za takove zakljucke potrebna je prisutnost triju cetvrtina saborskih clanova, a mogu se takovi zakljucci stvoriti samo vecinom od tri cetvrtine prisutnih clanova.

Doticne zakljucke, da bi vrijedili, treba da odobri Njegovo c. i kr. Velicanstvo.

§ 35.

Vakufsko-mearifske autonomne vlasti u Bosni i Hercegovini imaju pravo, da poslove svoje vjere, škole i amo odnosecih se fondova, zaklada i dobara mogu sami i preko svojih organa samostalno uredivati, o njima rješavati i njima upravljati u smislu naredenja ovog www.rijaset.ba statuta uz održavanje prava vrhovnog nadzora Njegovog c. i kr. Velicanstva, koji ce nadzor Njegovo Velicanstvo vršiti preko zemaljske vlade.

§ 36.

Vakufsko-mearifske i vjerske autonomne vlasti rješavaju sve u smislu ovog statuta u njihovu nadležnost spadajuce stvari samostalno tako, da se protiv riješenja tih vlasti, u koliko ista ne protivuslove opcim zemaljskim zakonima, ne može tražiti nikakva pravna zaštita zemaljskih vlasti.

U koliko bi pravomocnim riješenjem koje autonomne vlasti bio povrijegjen koji zemaljski zakon, pripada zemaljskoj upavi (vladi) samo to pravo, da uništi i stavi izvan snage odnosno riješenje i da uputi stvar nadležnoj autonomnoj vlasti na novu raspravu, odnosno na donašanje nove odluke u stvari.

Ostala prava i uticaji zemaljske vlasti u poslovima vakufsko-mearifskih autonomnih vlasti u Bosni i Hercegovini ogranicavaju se i opredjeljuju se doticnim odredbama ovoga statuta.

§ 37.

Zemaljska vlada može zahtijevati, da je ulema-medžlis, sabor i saborski odbor obavješcuje o djelovanju svome i svojih vakufsko-mearifskih organa, a ove su vlasti dužne ovom zahtjevu zadovoljiti.

Isto tako su spomenute autonomne vlasti dužne podnašati svoje izvještaje, statisticke podatke i iskaze o svjetovnim autonomnim školskim prilikama višim državnim školskim vlastima, ako potonje to zahtijevale budu.

II. VAKUFSKO-MEARIFSKI DŽEMAT

§ 38.

Svi muslimani jednoga mjesta, u kojemu ima najmanje stotinu islamskih žitelja, sacinjavaju u smislu ovoga statuta vakufsko-mearifski džemat.

Muslimani onih mjesta, u kojima nema stotinu islamskih žitelja, moraju se prikljuciti jednom susjednom džematu, ako se sami uz dozvolu kotarskog povjerenstva ne organiziraju kao poseban džemat.

Ako je preporno, kojemu džematu spada jedna ili više kuca, odlucice o tom kotarsko povjerenstvo.

§ 39.

Pripadnici jednog džemata, koji po § 43. ovog statuta imaju pravo izbora, sacinjavaju džematsku skupštinu. Ova se sastaje na poziv predsjednika džematskog medžlisa (džematbaše) ili ako to zatraži jedna trecina džematlija, te joj prije svega spada u dužnost vijecanje i zakljucivanje svim važnijim vjerskim poslovima svog džemata.

§ 40.

Svaka džematska skupština bira iz svoje sredine džematski medžlis, koji se u džematima od 100-250 islamskih žitelja sastoji od tri clana i dva zamjenika, u onima od 250-500 od pet clanova i tri zamjenika, od 500- 1000 od sedam clanova i pet zamjenika, od 1000-2000 od devet clanova sedam zamjenika, a u džematima sa više od 2000 islamskih žitelja za svaku dalnju hiljadu po dva clana i jedan zamjenik više.

§ 41.

Džematski medžlis bira se na tri godine.

Predsjednika (džematbašu) bira iz svoje sredine sam džematski medžlis.

§ 42.

Kad je predsjednik džematskog medžlisa (džematbaša) zaprijecen zastupa ga onaj clan, koji je pri izboru najviše glasova dobio. Ako su izabrani aklamacijom, onda zastupa predsjednika (džematbašu) po godinam najstariji clan.

Ako je jedan clan džematskog medžlisa izabran aklamacijom, a drugi glasovanjem, onda je onaj, koji je izabran aklamacijom, zamjenik predsjednika (džematbaše).

§ 43.

Pravo izbora i glasovanja u džematskoj skupštini može vršiti svaki musliman:

1. koji je bosansko-hercegovacki zemaljski pripadnik;

2. koji u doticnom džematu stalno boravi;

3. koji je obvezan placati vakufsko-mearifski prirez, te je navršio 24. godinu života.

§ 44.

U džematski medžlis može biti izabran svaki musliman:

1. koji je bosansko-hercegovacki zemaljski pripadnik;

2. koji u doticnom džematu stalno boravi;

3. koji je obvezan placati vakufsko-mearifski prirez, te je navršio 30. godinu života;

4. koji nije privremeno iskljucen od prava, da bude izabran.

§ 45.

Iskljucen je od prava, da bude izabran onaj:

1. koji se nalazi pod kuratelom ili u stecaju;

2. koji je pravomocno osuden na kaznu zbog zlocina ili zbog prestupka, koji je pocinjen iz koristoljublja ili proti javnoj cudorednosli za vrijeme, dok pravne posljedice ovih osuda traju;

3. koji služi aktivno u vojsci ili straži, koja je vojnicki organizovana.

§ 46.

Izbori u džematski medžlis imaju se po mogucnosti u svim kotarima u isti dan provesti, najdulje pak u vremenu od osam dana.

Ove izbore raspisuje na poziv saborskog odbora u pojedinim kotarima kotarsko povjerenstvo, koje se ima u tom pogledu staviti u sporazum sa kotarskim uredom, u svrhu sastava, odnosno ispravka spiska biraca.

§ 47.

Spisci biraca sastavljaju se za svaki džemat posebno na temelju posljednjeg popisa žiteljstva, te kotarski ured ima pripustiti, da se u isti uvid uzme, a dostavice i izvadak iz popisa doticnih vakufsko-mearifskim organima, ako to ovi zahtijevali budu.

U ove ce se spiske unijeti imena i prezimena biraca po abecednom redu, kao i doba, zvanje, obitavalište (kucni broj) istoga, nadalje još oznaka, da li on može biti izabran.

Prije svakog izbora ispravice se spisci biraca tako, da se novi izbornici unesu, a oni, koji su umrli ili aktivno pravo izbora izgubili, brišu.

§ 48.

Dok prispije vrijeme izbora, izdaje kotarsko povjerenstvo najmanje deset dana prije izbora oglas, u kojem mora biti sadržano slijedece:

1. dan i mjesto, u kojim ce se u pojedinim džematima izložiti spisak biraca na uvid;

2. pouka o pravu reklamacije prema § 49.:

3. imena izbornih povjerenika, koje postavlja kotarsko povjerenstvo za svaki džemat radi provedenja izbora;

4. dan i mjesto izbora, kao što i sahat, u koji pocimlje i u koji svršava.

Oglas ce se pribiti na za to najprikladnijim mjestima džemata. Ujedno imade kotarsko povjerenstvo izložiti spisak biraca u pojedinim džematima.

§ 49.

Pravo biranja smije vršiti samo onaj, koji je uvršten kao birac u spisak biraca.

Onaj, koji misli, da je neko protuzakonito iz spiska biraca ispušten ili brisan, odnosno daje protuzakonito u spisak biraca uvršten, može u roku od pet dana, racunajuci od dana, kojega je spisak bio izložen, usmeno ili pismeno kod kotarskog povjerenstva zahtijevati, da se u spisak unese, odnosno briše.

Reklamacije, koje uslijede pošto istece gornji rok, imadu se kao zakašnjele odbiti.

§ 50.

O prispjelim reklamacijama odlucuje kotarsko povjerenstvo u prvoj i zadnjoj instanciji i preduzima prema tom možda potrebni ispravak spiska biraca, obavijestivši istodobno i reklamanta.

Tri dana prije pocetka izbora konacno se zakljucuje spisak biraca, te se ne smiju na istom nikakve daljnje promjene preduzimati.

§ 51.

Za izborne povjerenike imenuje kotarsko povjerenstvo imama ili koju drugu uglednu i za to sposobnu osobu iz doticnog džemata.

Ako u kojem džematu takove osobe nema, kotarsko povjerenstvo imenuje, odnosno izašilje kakvog drugog povjerenika.

§ 52.

Izborni povjerenik imade izborni cin na za to odredenom mjestu, danu i vremenu otvoriti i prije svega odrediti dvojicu uglednih ljudi izmedu prisutnih biraca za verifikaciju izbornog cina.

§ 53.

Izbor biva ili aklamacijom ili glasanjem pojedince. Aklamacijom se može onda birati, ako je prisutna natpolovicna vecina biraca, što ce se prozivanjem biraca po spisku ustanoviti i u spisku oznaciti. Na koncu spiska imade izborni povjerenik zabilježiti, ko je izabran aklamacijom.

§ 54.

Ne ostvari li se izbor aklamacijom, tada se pristupa glasovanju.

Glasanje pojedince biva tako, da svaki birac oznaci toliko osoba, koje imaju pasivno pravo izbora, koliko ih se ima još izabrati.

Imena onih kandidata, koje birac oznaci, treba unijeti odmah u spisak uz ime doticnog biraca.

Biraci, koji dodu poslije konacnog zakljucka glasovanja, ne ce se više pripustiti glasovanju.

§ 55.

Po dovršenju izbora potpisace izborni povjerenik sa obojicom verifikatora na gornji nacin (§§ 53.-54.) nastali izborni spisak biraca, te ce ga odmah radi ispitanja poslati kotarskom povjerenstvu.

Ako kotarsko povjerenstvo pronade, da je izbor proveden u smislu ovog statuta, objavice rezultat izbora.

U protivnom slucaju raspisace se u doticnom džematu novi izbor najdulje u roku od mjesec dana.

Imena konacno izabranih clanova džematskog medžlisa svih džemata jednog kotara imade kotarsko povjerenstvo, poredano prema džematima, u svakom džematu na shodan nacin proglasiti.

§ 56.

Proti izbornom cinu može svaki birac doticnog džemata podignuti kod kotarskog povjerenstva prigovore pismeno ili u zapisnik, i to u roku od osam dana nakon proglašenja izbornog rezultata.

O prigovorima odlucuje kotarsko povjerenstvo u roku od osam dana u prvoj i zadnjoj instanciji.

Ako kotarsko povjerenstvo proglasi izbor nevaljanim, raspisace u doticnom džematu novi izbor najdulje u roku od mjesec dana.

§ 57.

Svaki džemat zastupa prema vani predsjednik džematskog medžlisa (džematbaša), koji ima u društvu s clanovima džematskog medžlisa vjerske i prosvjetne potrebe svog džemata u sporazumu s džematskom skupštinom istraživati, džematskoj skupštini u tom pogledu predloge stavljati i upute nadležnog kotarskog povjerenstva glede svog džemata provadati.

§ 58.

Predsjednik džematskog medžlisa (džematbaša) narocito ima zadacu zastupati kod kotarskog povjerenstva vjerske i prosvjetne interese svog džemata u smislu zakljucaka džematske skupštine stavljanjem shodnih predloga, odnosno u slucaju § 74, sudjelovanjem pri vijecanjima kotarskog povjerenstva. Predsjedniku džematskog medžlisa (džematbaši) spada u dužnost takoder, da vodi vijecanje i zakljucivanje džematske skupštine.

§ 59.

Džematski je medžlis ovlašten, da izborom namješta one vjerske zvanicnike svog džemata, kojih se uzdržavanje iskljucivo od stanovništva pokriva.

§ 6o.

Kotarsko povjerenstvo imade rezultat izbora ispitati. Ako je izbor pravilno proveden i ako izabrani može na nacin, naveden u slijedecem paragrafu, svoju sposobnost dokazati, onda ce kotarsko povjerenstvo izbor potvrditi i u doticnom džematu proglasiti, a u protivnom ce slucaju odrediti novi izbor.

§ 61.

Izabrani može dokazati osposobljenje valjanim svjedodžbama o položenom ispitu ili o višegodišnjoj dobroj upotrebi u doticnoj službi. U pomanjkanju takvih svjedocaba mora se podvrci ispitu za osposobljenje, koji obavlja nadležno kotarsko povjerenstvo.

Ovome ce ispitu prisustvovati kao clanovi, koji isto tako imaju pravo glasa, u okružnim mjestima muftija i jedan od njega odredeni muderis, u kotarskim mjestima muderis mjesne medrese, a u slucaju, da u tom mjestu medresa ne postoji, onda šeriatski sudac doticnog kotara.

§ 62.

Ako je izborni rezultat postao pravovaljanim, onda reis-ul-ulema (§ 139., t. 4.), odnosno ulema-medžlis (§ 138., t. 8.) izdade i dostavi izabranom vjerskom zvanicniku na njegovu, putem kotaskog povjerenstva podnesenu molbu, dekret, koji ga ovlašcuje, da vrši svoju službu.

§ 63.

Svrgnuce vjerskog zvanicnika, kojega je džematski medžlis izborom postavio, može uslijediti odlukom ulema-medžlisa samo onda, ako po kotarskom povjerenstvu u sporazumu sa muftijom vodena potanka istraga dokaže, da ovaj vjerski zvanicnik više ne odgovara šeriatsko-pravnim zahtjevima.

§ 64.

Ako u pogledu vjerskih zvanicnika, koje su izabrali džematski medžlisi, dode do nesklada medu pripadnicima jednog džemata ili medu džematima s jedne strane i kotarskim povjerenstvima s druge strane, o tom odlucuje konacno ulema-medžlis.

Narocito je ulema-medžlis, ovlašcen da u slucaju, kad se pravovaljani izbor jednog vjerskog zvanicnika, kojeg bira džematski medžlis, ušljed neprestanog razdora u džematu ili iz kakvog drugog razloga ne može ostvariti, navedeno vjersko službeno mjesto popuni valjanom osobom (§ 138.,t.8.i 139.,1.4.).

§ 65.

U džamijama smiju obavljati vjerske obrede kao namaz, vazove, mukabele it.d., osim za to namještenih džamijskih službenika, druge osobe samo dozvolom kotarskog povjerenstva.

Kotarsko ce povjerenstvo izdati ovu dozvolu na predlog doticnog džematskog medžlisa samo takvim osobama, koje imaju za obavljanje spomenutih vjerskih obreda nužnu sposobnost.

O toj sposobnosti odlucuje kotarsko povjerenstvo u sjednici, u kojoj osim vlastitih clanova imaju pravo vijecanja i glasovanja i one osobe, koje valja po § 61. prizvati ispitu za osposobljenje vjerskih zvanicnika što ih bira džematski medžlis.

III. KOTARSKA VAKUFSKO-MEARIFSKA SKUPŠTINA l KOTARSKO VAKUFSKO-MEARIFSKO POVJERENSTVO

§ 66.

Zastupnici svih džemata jednoga kotara sacinjavaju kotarsku skupštinu, koja se odmah dok su izbori ovih džematskih zastupnika postali pravovaljani, sastaje u kotarskom mjestu, da bira clanove kotarskog povjerenstva i njihove zamjenike.

Ove zastupnike šalje džematski medžlis u prvom redu iz svoje sredine i to tako da na svako 250 islamskih žitelja dode po jedan skupštinar. Oni organizirani džemati, u kojima je 250 islamskih žitelja ili manje, šalju u kotarsku skupštinu predsjednika džematskog medžlisa (džematbašu).

Ako u džematskom medžlisu nema toliko clanova koliko po gornjem propisu treba poslati zastupnika u kotarsku skupštinu, onda ovaj manjkajuci broj bira džematski medžlis izmedu ostalih stanovnika džemata, koji po § 44. imaju pasivno pravo izbora.

§ 67.

Kotarsku skupštinu sazivlje predsjednik postojeceg kotarskog povjerenstva, koji takoder vodi i predsijedanje u skupštini.

Ako broj skupštinara jednog kotara ne iznaša 15, onda imaju izabrani skupštinari najprije broj clanova kotarske skupštine nadopuniti opcijom na 15 iz biraca kotara, koji imaju pasivno pravo izbora.

§ 68.

Kotarska skupština bira clanove kotarskog povjerenstva i njihove zamjenike iz svoje sredine ili iz broja biraca kotara, koji imaju pasivno pravo izbora na vrijeme od tri godine, pri cemu ne cini nikakve razlike, da li izabrani pripadaju hodžinskom ili svjetovnjackom staležu.

U okružnim mjestima sastoji se kotarsko povjerenstvo od desetorice izabranih clanova i pet zamjenika, a u ostalim kotarskim mjestima od šestorice izabranih clanova i trojice zamjenika.

§ 69.

Izbor se obavlja prema želji kotarske skupštine aklamacijom, usmenim glasovanjem ili glasovnicama.

Uostalom vrijede ustanove §§ 23-21.

O izbornom cinu imade se vodili zapisnik, koji imaju potpisati predsjedatelj, perovoda i dvojica za verifikaciju zapisnika izabranih clanova kotarske skupštine.

Prepis izbornog zapisnika predlaže se saborskom odboru.

§ 70.

Clanovi kotarskog povjerenstva moraju znati citati i pisali u zemaljskom ili turskom jeziku i svoje stalno prebivalište imati u mjestu sjedišta doticnog kotarskog povjerenstva.

Gdje to mjesne okolnosti zahtijevaju, može sabor na predlog kotarskog povjerenstva iznimno dozvoliti, da se ovi clanovi u pojedinim kotarima izaberu i od onih izbornika, koji stanuju u doticnom kotaru izvan sjedišta kotarskog povjerenstva.

§ 71.

Clanovi kotarskog povjerenstva biraju iz svoje sredine predsjednika i potpredsjednika.

Cim kotarska skupština izabere clanove kotarskog povjerenstva, sastaju se oni, da obave izbor predsjednika i potpredsjednika.

Pri ovom izbornom cinu predsjedava po godinama najstariji clan.

§ 72.

Sjedinice kotarskog povjerenstva drže se jedanput sedmicno, a u slucaju potrebe i cešce.

Ako jedna trecina clanova kotarskog povjerenstva to zahtijeva, ima se sazvati izvanredna sjednica.

§ 73.

U djelokrug kotarskog povjerenstva spada:

1. sastavljati, popunjati i popravljati spiske biraca za pojedine džemate (§ 47.) i obnarodovati {§ 48.);

2. odlucivati o reklamacijama proti spiscima biraca {§§ 49. i 50.) i o prigovorima proti izbornom cinu (§§ 56. i 60.);

3. odredivati izbor džematskih medžlisa (§§ 40.-46.}, kao i vjerskih zvanicnika, koje bira džematski medžlis (§ 59.), imenovati izborne povjerenike (§ 51.), ispitivati i proglašivati izborni rezultat (§§ 55. i 60.), kao i raspisati nove izbore {§§ 55. i 60.);

4. voditi u evidenciji sav vakufsko-mearifski pokretni i nepokretni imetak, što se nalazi u kotaru;

5. nadzirati vjerske i vakufsko-mearifske zgrade, kao i bditi nad cjelokupnim poslovanjem mutevelija i svim vakufsko-mearifskim sredstvima placenih osoba kotarskog podrucja;

6. stavljati predloge glede ustrojstva, uzdržavanja i popravljanja džamija, medresa, mekteba, kao i škola, odgojilišta, humanitarnih zavoda, konvikata i drugih vakufskomearifskih zgrada svake ruke;

7. stavljati predloge glede prodaje, trampe, opterecenja, nacina iznajmljivanja i izdavanja u zakup vakufskih nekretnina, nadalje glede kupovanja nekretnina i podizanja koristonosnih novogradnja iz vakufsko-mearifskih sredstava;

8. davati mnijenja o umjesnosti i uslovima nagoda i o sklapanju i razrješivanju ugovora;

9. predlagati o sumnjivim i neutjerivim tražbinama, koje bi se imale otpisati;

10. stavljati predloge glede ukamacenja vakufsko-mearifskih novaca;

11. stavljati predloge o imenovanju, placama, nagradama, platežnim predujmovima, naknadama manjaka i otpustu vakufsko-mearifskih službenika, vjerskih cinovnika i sluga, kao i podjeljivati dopuste istima do cetrnaest dana;

12. ispitivati sposobnost vjerskih zvanicnika koje bira džematski medžlis (§§ 61. i 63.), kao i onih, koje predloži za obavljanje izvanrednih vjerskih obreda (§ 65.);

13. stavljati predloge o podjeljivanju potpora siromašnim muslimanima;

14. bditi nad tim, da se plan predavanja u medresama, mektebima i drugim vakufskomearifskim zavodima izvršuje, te javiti muftiji, ulema-medžlisu ili politickim oblastima, kad dozna, da se ne obdržava osnova islamskog vjeronaucnog predavanja u javnim školama ili zavodima;

15. odredivati svoje izaslanike, koji ce prisustvovati zakljucnim ispitima u mektebima i medresama, koje se nalaze u njegovom uredovnom sjedištu (§§ 157. i 168.) i koji ce nadzirati svake godine najmanje dva puta mektebe u kotarskoj varoši, a po mogucnosti i ostale mektebe u kotarskom podrucju, te o rezultatu tih pregledavanja izvješcivati ulemamedžlisu;

16. poticati islamsku mladež, da pohada u što vecem broju mektebe, medrese i druge škole, te da uci zanate; nadalje nastojati, da se muslimani uopce, a mladež napose posvecuje ucenju zanata ili ma kakovu drugom radu;

17. stavljati predloge o podjeljenju stipendija za islamske ucenike medresa, mekteba, škola, zanata itd.;

18. odredivati dane za obdržavanje ispita na vjerskim školama kotara i po mogucnosti prisustvovati istim {§§ 157. i 168.);

19. ispitivati i rješavati od mektebskih uprava predložene iskaze o školskim prilikama u mektebima (§ 159.};

20. predlagati ulema-medžlisu uspjehe ispita u medresama, kao i iskaze, što ih podnesu uprave medresa o školskim odnošajima (§ 172);

21. potvrdivati potvrde, odnosno svjedožbe, što ih izdaju uprave medresa radi oslobodenja softi od vojne dužnosti (§ 171.);

22. sastavljati i voditi popis (katastar) sviju svojih muslimanskih porezovnika, te isti svake godine predavati poreznom uredu u svrhu propisivanja i pobiranja prireza (§ 176.);

23. sastavljati i predlagati proracun za dojducu i zakljucni racun za prošlu godinu u pogledu gospodarenja vakufsko-mearfskim imetkom, koji se u njegovu kotaru nalazi;

24. ispitivati i predlagati od mutevelija položene racune o njihovom gospodarenju, kao i sve druge racune, koji se ticu vakufsko-mearifskog imetka;

25. izvješcivati o svim znatnijim dogadajima, koji se ticu vjerskih i vakufsko-mearifskih poslova, saborskom odboru ili ulema-medžlisu, prema tomu vec kako se ti poslovi ticu nadležnosti jednog ili drugog od spomenutih tijela;

26. provadati od saborskog odbora, odnosno ulema-medžisa u granicama doticne nadležnosti navedenih tijela dobivene naloge:

27. izabrati clanove za okružni izborni odbor (§§ 80. i 122.).

O predmetima navedenim u gore izbrojenim tackama ima se izvješcivati i stavljati predloge saborskom odboru, ako u tom nije izricno štogod drugo odredeno.

§ 74.

Raspravama kotarskog povjerenstva o stvarima, koje se ticu zajednickog interesa jednog ili više džemata, imaju se prizvati predsjednici džematskih medžlisa (džematbaše) doticnih džemata, koji su ovlašteni, da pri doticnom vijecanju i glasovanju sudjeluju.

Takove su stvari narocito u predašnjem paragrafu pod tackama 2., 6.-11., 23. i 24. navedene.

§ 75.

O raspravama kotarskog povjerenstva imade se voditi tacan zapisnik, koji jasno oznacuje tecaj vijecanja i postignuti odnošaj glasova kod pojedinih zakljucaka. Ovaj zapisnik imaju potpisati svi pri vijecanju i zakljucivanju prisutni clanovi i eventualno prizvani predsjednici džematskih medžlisa (džematbaše).

§ 76.

Predsjednik kotarskog povjerenstva saziva kotarsku skupštinu i sjednice kotarskog povjerenstva, istima predsijeda i bdije nad tacnim vršenjem dužnosti ovih tijela. Osobito mu spada u dužnost, da se brine za brzo rješavanje poslova kotarskog povjerenstva.

U tu svrhu imade predsjednik, odnosno potpredsjednik podnijeti povjerenstvu prispjele predmete i prisutne clanove pozvati, da o svakom pojedinom predmetu glasuju.

Predsjedatelj redovito ne glasuje, samo za slucaj, ako su glasovi raspolovljeni, odlucuje njegov glas.

§ 77.

Predsjednicima kotarskih povjerenstva u okružnim varošima spada u dužnost predsijedanje i ravnanje okružnim izbornim odborima (§§ 81. i 122.).

IV. VAKUFSKO-MEARIFSKI SABOR

§ 78.

Sabor je vrhovni autonomni upravni i nadzorni organ za cjelokupni vakufskomearifski imetak u Bosni i Hercegovini. Sjedište sabora je u zemaljskom glavnom gradu Sarajevu.

§ 79.

Clanovi sabora jesu: reis-ul-ulema, muftije banjalucki, bihacki, mostarski, travnicki, donjotuzlanski i sarajevski, nadalje vakufsko-mearifski direktor, te konacno po kotarskim povjerenstvima izabrana dvadeset i cetiri clana.

§ 80.

Saborske clanove biraju kotarska povjerenstva na ovaj nacin:

Saborski odbor pozivlje sva kotarska povjerenstva, da izaberu iz svoje sredine po dva clana kao birace.

Izborni biraci svih kotara jednog okružja sacinjavaju okružni izborni odbor. Oni se imaju sakupiti u prostorijama kotarskog povjerenstva doticnog okružnog mjesta na dan odreden po saborskom odboru, izabrati iz svoje sredine cetiri saborska clana i cetiri zamjenika na tri godine. Pri tom ne cini nikakve razlike, da li izabrani pripadaju hodžinskom ili svjetovnjackom staležu.

One osobe, koje u smislu ovog štatuta vec pripadaju saboru kao virilni clanovi, ne mogu takoder u isto vrijeme postati clanovima sabora izborom.

§ 81.

Izborom ravna predsjednik, odnosno potpredsjednik kotarskog povjerenstva u okružnom mjestu.

Izbor se obavlja glasovnicama.

Nakon preduzetog izbora bude zakljucen izborni zapisnik po predsjedniku, perovodi i dvama za verifikaciju zapisnika izabranim clanovima okružnog izbornog odbora, te uz priklop svih glasovnica zapecacen i saborskom odboru priposlan, koji ce nakon uvida u izborne spiske svakom clanu sabora, kao i zamjenicima izdati i dostaviti izborni certifikat.

Ovaj certifikat ovlašcuje izabrane clanove, da pristupe u sabor.

Ako se ustanovi nezakonitost izbornog cina, imade saborski odbor pozvati okružni izborni odbor, da preduzme novi izbor. Ako predleži proti kojem izabranom kakva okolnost, koja ga iskljucuje, da mogne biti izabran, njegov ce se izbor uništiti, a na njegovo mjesto dolazi u smislu § 22. najbliži ovlašteni zamjenik.

§ 82.

Izbori za novi sabor imaju se provesti za dva mjeseca nakon što je istekla perioda predašnjeg sabora.

§ 83.

Saborska su zasijedanja redovita i izvanredna. Redovito zasijedanje sazivlje predsjednik sabora u sporazumu sa saborskim odborom u jesen svake godine, a izvanredno kada nade, da je nužno ili ako to zatraži jedna trecina svih kotarskih povjerenstva, odnosno jedna trecina saborskih clanova.

Saziv zasijedanja mora se saborskim clanovima najmanje 14 dana prije objaviti, oznacivši podjedno dnevni red prve sjednice.

§ 84.

Zakoniti predsjednik sabora je reis-ul-ulema.

Potpredsjednika bira sabor odmah pri prvom zasijedanju iz svoje sredine na vrijeme izborne periode sabora.

§ 85.

Ako se uprazni mjesto potpredsjednika tecajem izborne periode, imade sabor radi popunjenja tog mjesta za ostatak izborne periode pri svom prvom zasijedanju na gornji nacin novi izbor preduzeti.

§ 86.

U djelokrug sabora spada:

1. nadzirati ukupno poslovanje vakufsko-mearifskih organa, kao i svih namještenika vakufsko-mearifske uprave;

2. odlucivati o podizanju džamija, medresa, mekteba i s njima skopcanih konvikata;

3. odlucivati o podizanju škola, odgojilišta i humanitarnih zavoda svake ruke (§ 152.);

4. odlucivati o kupovanju svakovrsnih dobara, kao što i o prodaji, trampi i opterecenju pokretnog i nepokretnog vakufsko-mearifskog imetka, u koliko to odgovara ustanovama šeriata;

5. odlucivati o koristonosnom ulaganju vakufsko-mearifskog imetka, narocito o izdavanju zajmova iz centralne vakufsko-mearifske zaklade i imetka pojedinih vakufa, u koliko to nije prepušteno mutevelijama (§ 111.);

6. odlucivati o iznajmljivanju i izdavanju u zakup vakufsko-mearifskih nekretnina, kao i o popravljanju vjerskih zgrada, vakufskih zavoda i vakufskih kuca, koje se izdaju pod najam, u koliko u tom ne pripada kotarskim povjerenstvima pravo odlucivanja;

7. ustanovljavati godišnje proracune za pojedine vakufe i centralnu vakufsko-mearifsku zakladu i rješavati zakljucne racune istih;

8. odlucivati o otpisivanju neutjerivih tražbina pojedinih vakufa i centralne vakufskomearifske zaklade, kao i o platežnim predujmovima i nadoknadama manjaka namještenika vakufsko-mearifske uprave;

9. ustanovljavati nova cinovnicka, uciteljska i službenicka mjesta, kao što i place i mirovine svim zvanicnicima, koji primaju placu iz vakufsko-mearifskih sredstava, osobitim obzirom na propise vakufnama; nadalje dozvoljavati više nego tromjesecne platežne predujmove, kao i nagrade i honorare od više nego dvije stotine kruna gore navedenim zvanicnicima ili drugim osobama;

10. ustanovljavati dnevnice i putne troškove clanovima sabora, saborskog odbora i okružnih izbornih odbora;

11. birati clanove saborskog odbora i njihove zamjenike (§ 93.);

12. odlucivati o otklonu i gubitku clanskog zvanja, kao i o nametanju i upotrebi novcanih globa clanova saborskog odbora i svojih clanova (§21.);

13. imenovati perovodne, racunarske, blagajnicke i manipulativne cinovnike saborskog odbora (§ 102.), ustanoviti visinu kaucija, koje bi isti imali položiti, te vršiti disciplinarno pravo nad njima (§ 32.);

14. ustanovljavati poslovnike i službena pravila za sve vakufsko-mearifske organe i tijela, kao i za pojedina mjesta gospodarstvenih cinovnika i sluga u granicama ustanova ovog štatuta;

15. izmjenjivati postojece i izdavati nove propise o upravi i nadziranju vakufskomearifskog imetka, o vodenju knjiga, racuna i blagajnickih poslova, o dopitivanju zajmova iz vakufsko-mearifskih sredstava;

16. izmjenjivati postojece i izdavati nove propise o disciplinarnom postupku i mirovinskom propisu za vakufsko-mearifske cinovnike i službenike;

17. ustanovljavati nastavni plan za svjetske predmete u vakufsko-mearifskim školama i zavodima, a glede uvodenja tih predmeta u mektebe i medrese u sporazumu sa ulemamedžlisom;

18. podjeljivati potpore siromasima preko dvije stotine kruna i stipendije;

19. davati mnijenja na pitanja zemaljske vlade, koja se ticu vakufsko-mearifskih poslova;

20. odlucivati pravomocno o pritužbama protivu zakljucaka vakufskih i mearifskih organa, u koliko odluka o tome nije prepuštena saborskom odboru.

21. brinuti se uopce, da ocuva cjelokupnost vakufsko-mearifske zaklade i vlastan je podnositi zemaljskoj vladi svoje predstavke, molbe, žalbe i pritužbe u svim poslovima vakufsko-mearifske uprave i u pogledu ovim statutom zajamcenih autonomnih prava i ravnopravnosti prema drugim vjeroispovijestima.

Zakljucci nabrojeni pod tackama 3., 16. i 17. postaju pravovaljani istom onda, kad ih odobri zemaljska vlada.

Glede onih predmeta, koji se ticu šeriatsko-pravnih pitanja, ustrojstva vjerskih objekata i škola ili osobnih pitanja vjerskih i znanstvenih vakufsko-mearifskih zvanicnika, treba se sporazumiti sa ulema-medžlisom.

§ 87.

Pojedini predmeti za vijecanje dolaze pred sabor:

a) kao predlozi saborskog odbora;

b) kao predlozi narocitog, izborom iz sabora i za vrijeme njegova zasijedanja sastavljenog odbora;

c) samostalnim, 24 sata prije kod predsjednika najavljenim predlozima pojedinih clanova.

§ 88.

Dnevni red za svaku sjednicu sabora odreduje predsjednik. Dnevni red prve sjednice imade se priopciti clanovima sabora prigodom sazivanja na zasijedanje, docim onaj slijedecih sjednica uvijek na kraju predašnje sjednice.

Predmeti za vijecenje imaju se po redu, navedenom u predašnjem paragrafu, u raspravu uzeti i riješiti.

§ 89.

O svakoj sjednici sabora vodi se zapisnik koji imadu nakon ovjerovljenja u dojducoj sjednici potpisati predsjednik i perovoda.

§ 90.

Rasprave sabora su javne.

Izuzetno se može držati tajna sjednica, ako to zahtijeva predsjednik ili najmanje petorica clanova i nakon odstranjenja slušalaca sabor se za to odluci.

§ 91.

Predsjednik sabora:

1. saziva, otvara i zakljucuje zasijedanja istoga;

2. predsijeda sjednicama sabora, rukovodi rasprave i ustanovljuje dnevni red;

3. brine se za to, da sabor ne prekoraci svog djelokruga;

4. održava mir i red u sjednicama u granicama poslovnoga reda, što ce ga sabor donijeti i odgovoran je za to javnim vlastima;

5. zastupa sabor prema vani;

6. potpisuje otpravke sabora, kao i predsjednicko dopisivanje.

• § 92.

Predsjednika sabora zastupa potpredsjednik u svim njegovim pravima i dužnostima.

V. VAKUFSKO-MEARIFSKI SABORSKI ODBOR

§ 93.

Saborski je odbor upravni i izvršujuci organ sabora.

On se sastoji od vakufsko-mearifskog direktora, koji mu predsijeda, sarajevskog muftije i od šest clanova, što ih bira sabor iz svoje sredine.

Izbor ove šestorice clanova imade se tako obaviti, da svako od šest okružja u zemlji bude zastupano jednim clanom sabora, koji u tom okružju stanuje.

Za svakog odborskog clana izabere se po jedan zamjenik, koji stanuje u istom okružju, takoder iz saborske sredine.

Zamjenik vakufsko-mearifskog direktora je po cinu najstariji cinovnik saborskog odbora, a zamjenik sarajevskog muftije njegov tajnik.

§ 94.

Vrijeme službovanja po saboru izabranih clanova saborskog odbora i njihovih zamjenika jednako je vremenu clanova sabora, koji ih je izabrao. Ono ipak traje i nakon izminuca izborne periode sabora, kao i u slucaju njegova raspusta sve dotle, dok iz novog sabora ne bude novi odbor postavljen. Istup iz sabora ima za posljedicu i istup iz saborskog odbora.

§ 95.

Saborski odbor imade vakufsko-mearifski direktor svaka dva mjeseca jedanput, a u slucaju potrebe ili ako to zatraži jedna trecina clanova saborskog odbora i cešce, radi riješenja njemu pridijeljenih poslova u Sarajevo sazivati.

§ 96.

U djelokrug saborskog odbora spada napose:

1. obavljati tekuce poslove vakufsko-mearifskog imetka, narocito centralne vakufskomearifske zaklade, kao i ravnati i nadzirati službovanje cinovnika i drugih službenika, koji su iz tog imetka placeni, u koliko to nije pridržano ulema-medžlisu;

2. nadzirati i ravnati poslovanje kotarskih povjerenstava;

3. nadzirati pojedine vakufe u pogledu uprave imetka i ispunjavanja zakladnih svrha;

4. pobirati vakufsko-mearifske prihode i upotrebljavati ih prema zakljuccima sabora;

5. odobravati uvakufljenja za pobožne i dobrotvorne svrhe, kao i primati poklone i legate;

6. postavljati mutevelije i druge gospodarstvene vakufsko-mearifske službenike u smislu šeriata, doticnih zakonskih propisa i vakufnama;

7. imenovati svjetovne ucitelje u vakufskim i mearifskim školama, cinovnike i sluge kotarskih povjerenstava, nadalje sluge saborskog odbora, izvršivati disciplinarnu vlast nad istima, podjeljivati dopuste preko tri mjeseca tim zvanicnicima i cinovnicima saborskog odbora;

8. stavljati predloge ulema-medžlisu glede imenovanja vjerskih i znanstvenih vakufskih službenika, koji su placeni iz vakufsko-mearifskih sredstava, kao i onih vjerskih zvanicnika, koji se placaju iz zemaljskih sredstava i postavljaju državnim dekretom;

9. odobravati platežne predujmove do tri mjeseca, kao i nagrade, honorare i potpore do dvije stotine kruna cinovnicima i službenicima vakufsko-mearifske uprave u granicama doticnih proracunskih dotacija, a glede vjerskih i znanstvenih vakufskih službenika u sporazumu sa ulema-medžlisom;

10. postavljati advokate za vodenje parnica pojedinih vakufa i centralne vakufskomearifske zaklade (§§ 112. i 118.);

11. podjeljivati potpore siromasima do dvije stotine kruna u granicama doticne proracunske dotacije;

12. pozivati kotarska povjerenstva, da preduzmu izbore džematskih medžlisa (§46.);

13. odlucivati o otklonu i gubitku clanskog zvanja, nadalje o nametanju i upotrebi novcanih globa clanova džematskih medžlisa, kotarskih povjerenstava, kotarskih skupština i okružnih izbornih odbora (§ 21.);

14. sazivati okružne izborne odbore (§§ 80., 81. i!22.);

15. predlagati predsjedniku sabora, da se sazove zasijedanje sabora (§ 83.);

16. prethodno vijecati o godišnjim proracunima i ispitati zakljucne racune za pojedine vakufe i centralnu vakufsko-mearifsku zakladu;

17. davati saboru godišnje izvješce o svom poslovanju;

18. izradivali nacrte novih propisa za vakufsko-mearifsku upravu;

19. prethodno vijecati o predlozima u vakufsko-mearifski m poslovima za sabor po njegovu nalogu ili iz vlastite pobude;

20. ciniti priprave za obdržavanje sjednica sabora i pribavljati, uzdržavati i namještati prostorije, odredene za gornje sjednice, kao i uredovne prostorije za ured saborskog odbora;

21. izvršavati zakljucke sabora i disciplinarne presude ulema-medžlisa (§ 32,).

§ 97.

Saborski se odbor imade pri upravi vakufsko-mearifskog imetka tacno držati zakljucaka sabora i po njemu ustanovljenog proracuna.

Ako nastane prešna potreba, da se što odredi u takovim poslovima, o kojima vijecanje i zakljucivanje po § 86. nadleži saboru, i to u vrijeme, kad isti nije sabran, onda vakufskomearifski direktor imade doticne poslove saborskom odboru prigodom njegove prve redovite sjednice na vijecanje i zakljucivanje predložiti, ili ako ustreba sazvati saborski odbor u tu svrhu za izvanrednu sjednicu.

§ 98.

U ovakvim slucajevima može saborski odbor izuzetno mjesto sabora zakljucke stvarati, koji se ipak moraju saboru u prvom njegovom zasijedanju na naknadno odobrenje predložiti. Takovi su poslovi napose prekoracenja preliminara potreba ili nepreliminirani troškovi centralne vakufsko-mearifske zaklade i dozvoljenje prekoracenja preliminara potreba ili nepreliminirani troškovi pojedinih vakufa, ako se radi samo o jednokratnim izdacima, koji ukupno u drugostranim uštedama ili višcima dohodaka vakufske uprave svoje pokrice nalaze ili se mogu podmiriti iz eventualnoga suviška u godišnjem proracunu centralne vakufsko-mearifske zaklade.

§ 99.

Za dozvoljenje prekoracenja ili nepreliminiranih troškova, koji ne nalaze svog pokrica na nacin, spomenut u predstojecem paragrafu, nije saborski odbor u nikojem slucaju ovlašten; naprotiv ima vakufsko-mearifski direktor, ako nastane prešna potreba takovih troškova u vrijeme kad sabor nije sabran, isti po zakljucku saborskog odbora i u sporazumu sa predsjednikom sabora sazvati u izvanredno zasijedanje radi vijecanja i zakljucivanja o doticnim poslovima.

§ 100.

Da zakljucci, koje stvori saborski odbor u prešnim poslovima umjesto sabora, koji su prema § 86. potvrdi zemaljske vlade podvrgnuti, i oni zakljucci, kojima se odobri osnivanje vakufa i primanje poklona i legata, postanu pravovaljani, potrebna je potvrda zemaljske vlade (§ 6.). Ostali zakljucci, koje stvori saborski odbor u granicama svog djelokruga, ne trebaju ove potvrde.

§ 101.

Vakufsko-mearifskog direktora imenuje sabor kao stalnog cinovnika. Njemu spada u dužnost:

1. sazivati, otvarali i zakljucivati zasijedanja saborskog odbora;

2. predsijedati sjednicama saborskog odbora, rukovoditi rasprave i ustanovljavati dnevni red;

3. brinuti se za to, da saborski odbor ne prekoraci svoj djelokrug;

4. održavati mir i red u sjednicama;

5. zastupati saborski odbor i centralnu vakufsko-mearifsku zakladu prema vani;

6. ravnati i nadzirati poslovanja cinovnika saborskog odbora, dodjeljivati im poslove, revidirati njihove rješidbe i voditi možebitne disciplinarne istrage proti njima (§ 32.);

7. primati i otpuštati pisare i sluge za ured saborskog odbora;

8. podjeljivati dopuste cinovnicima i slugama saborskog odbora do tri mjeseca, kao i gospodarstvenim vakufsko-mearifskim službenicima od 14 dana do tri mjeseca;

9. potpisivati otpravke saborskog odbora.

§ 102.

Perovodne, racunarske, blagajnicke i manipulativne poslove saborskog odbora obavljaju za to od sabora imenovani stalni cinovnici, koji su zajedno sa ostalim pisarnickim osobljem i služincadi saborskog odbora potcinjeni neposredno vakufskomearifskom direktoru.

Imenovanje ovih cinovnika, koji ne smiju u isto vrijeme biti clanovima kojeg vakufsko-mearifskog tijela, biva na temelju javnog raspisa natjecaja.

§ 103.

Ured saborskog odbora ima svoje sjedište u Sarajevu, a spadaju mu dužnost narocito slijedece zadace:

1. uknjiživati i voditi u evidenciji pojedine vakufe, njihov imetak i njihove zakladne svrhe, kao i voditi u evidenciji dijelove imanja centralu vakufsko-mearifske zaklade;

2. preuzimati pridolazece novce i likvidirati odobrene isplate, kao uopce ukupno novcano i vrijednosno gospodarenje centralne vakufsko mearifske blagajne;

3. voditi blagajnicke, racunarske i druge knjige, dnevnike i zabilježbe;

4. dopisivati se sa vakufsko-mearifskim organima, uredima i strankama, kao i obavljati druge perovodne i manipulativne poslove;

5. opciti sa strankama, primati zapisnike, davati obavijesti i t.d.;

6. pripravljati godišnje proracune i sastavljati godišnje zakljucne racune;

7. priopcivati svima kotarskim povjerenstvima i znanja radi zemaljskoj vladi od sabora odobrene proracune i zakljucne racune;

8. sastavljati godišnje izvješce o djelovanju saborskog odbora;

9. izraditi predloge saborskog odbora saboru;

10. vršiti naloge i poslove, što mu ih dodijeli saborski odbor.

§ 104.

Predsjednik sabora može prizvati cinovnike saborskog odbora u sjednice sabora, da istome daju izvješce o poslovima, njima dodijeljenim.

VI. UPRAVA SAMOSTALNIH VAKUFA

§ 105.

Svakim samostalnim vakufom upravlja od saborskog odbora postavljeni mutevelija prema u ovom pogledu postojecim propisima. Mutevelija ima pri tom gledati na interese svoga vakufa i držati se vakufname i naloga pretpostavljenih mu vakufsko-mearifskih organa.

§ 106.

Mutevelija potcinjen je izravno kotarskom povjerenstvu, te ima izvršavati njegove naloge i upute, istome polagati racune, kao i izvješcivati mu o svemu, što se odnosi na taj vakuf, narocito ga pak pravodobno obavijestiti o sudbenim i uredskim dostavama i odredbama.

§ 107.

Mutevelija ima gospodarstvene suviške njemu povjerenog vakufa položiti u blagajnu centralne vakufsko- mearifske zaklade na sacuvanje i priplod.

Ovi suvišci ostaju i nadalje vlasništvo doticnoga vakufa, koji ih je položio, te ih ima ured saborskog odbora tacno u evidenciji držati i koristonosno uložiti.

O upotrebi ovih gospodarstvenih suvišaka pojedinih vakufa za svrhe istih odlucuje sabor na predlog doticnog mutevelije, koji se predlog ima staviti putem kotarskog povjerenstva.

§ 108.

Mutevelijama se može ostaviti jedan dio ovih suvišaka, kojega ce visinu sabor odrediti, da istim podmire potrebe slijedece godine do onoga vremena, dok prispiju prihod od te godine.

Dotle, dok sabor u tom pogledu ne donese svoju odluku, odreduje se taj dio suvišaka, što ce se ostavljati kod mutevelija, sa jednom šestinom.

§ 109.

U smislu zakona od 19. džumad-el-ahara 1280. imaju samostalni vakufi placati centralnoj vakufsko-mearifskoj zakladi racunarske i pisarnicke pristojbe (hardži muhasebe i meaši muharir).

Visinu ovih pristojaba odreduje sabor, ali one ne smiju biti godišnje više od 20% gospodarstvenog suviška doticnog vakufa.

Dok sabor u tom pogledu ne donese svoj zakljucak, važi tarifa, sadržana u § 17. Gore spomenutog zakona.

§ 110.

Mutevelija ima službenicima po njemu upravljanog vakufa izdavati pravoremeno i na propisan nacin iznose, koji im pripadaju; on je ovlašten samo na one izdatke, koji su predvideni u godišnjem proracunu, što ga je sabor odobrio; on može ipak putem pretpostavljenog kotarskog povjerenstva stavljati saborskom odboru predloge glede prekoracenja i promjene godišnjeg proracuna svog vakufa.

§ 111.

Mutevelija nije ovlašten izdavati na murabehu glavnica iz vakufskog imetka nego samo onda, ako to vakufnama propisuje.

Ovakovi se zajmovi izdaju uz hipotekarno osiguranje na pupilarni nacin i uz zakonite kamate.

§ 112.

Mutevelija zastupa vakuf, kojim upravlja, pred sudom i drugim zemaljskim oblastima i prima sudbene i uredovne dostave za isti.

Izuzete su od sudbenog zastupanja po muteveliji one gradanske parnice, koje su ticu nepokretnog temeljnog imetka vakufskog ili koje spadaju u nadležnost okružnih sudova.

U takvim parnicama pripada sudbeno zastupanje doticnog vakufa, odnosno preuzimanje tužbi i drugih sudbenih odredaba saborskom odboru, koji može u tu svrhu postaviti advokata.

Ako iz kojeg bilo uzroka leži u interesu jednog pojedinog vakufa, da zastupanje parnice, koje je zastupanje pripušteno muteveliji, preuzme advokat, to može saborski odbor takovog postaviti.

Tužbe se dostavljaju vakufsko-mearifskom direktoru.

VII. CENTRALNA VAKUFSKO-MEARIFSKA ZAKLADA

§ 113.

Centralna vakufsko-mearifska zaklada sastoji se iz pokretnog i nepokretnog imetka, koji je u dosadanjoj zemaljskoj vakufskoj zakladi sabran i koji se ubuduce bude sabrao.

To su narocito suvišci vlastite (centralne) uprave, ukupni imetak ušljed utrnuca zakladne svrhe ili iz drugih razloga uzapcenih vakufa, nadalje pokloni i vasijeti (legati).

Prihode ove zaklade sacinjavaju dohoci od koristonosno uloženog zakladnog imetka, vakufske pristojbe, prirez, dobrovoljni prinosi i drugi primici.

§ 114.

Svrha centralne vakufsko-mearifske zaklade jest:

1. podmirivati sve upravne potrebe vakufsko-mearifskih organa;

2. podmirivati troškove za uzdržavanje i javne dace zakladnog imetka;

3. ispunjavati zakladne svrhe uzapcenih vakufa u tolikoj mjeri, u koliko to u srazmjernom dijelu doticnih vakufa na dohotcima zakladnog imetka svoje pokrice nalazi;

4. davati potpore za popravak i gradnju džamija, koje nemaju nikakvih vakufa ili su im nedostatni, a koje su na takovim mjestima, gdje islamsko stanovništvo ne posjeduje dovoljnih sredstava za to;

5. potpomagati osoblje takovih džamija, vjerskih zavoda i škola, za koje ne postoje nikakvi vakufi ili su nedostatni, u koliko to ne mogu ti službenici dobivati od mjesnog islamskog stanovništva;

6. uzdržavati koristonosne vakufske nekretnine, narocito popravljati, odnosno nanovo podizati vakufske kuce za izdavanje pod najam;

7. potpomagati ostale opce ili narocite islamske vjerske, mearifske i dobrotvorne svrhe;

8. podmirivati izvanredne potrebe centralne vakufsko-mearifske zaklade.

§ 115.

Od ukupnih prihoda centralne vakufsko-mearifske zaklade imade se svake godine 20% rezervirati, koje se imaju koristonosno uložiti i samo za povecanje zakladnog imetka služiti, ako iz važnih razloga glede tog sabor što drugo ne odredi.

Možebitni ostaci, koji ostanu od zakladnih prihoda nakon podmirenja gornjih svrha i nakon odbitka gornjih 20%, imaju se isto tako za povecanje zaklade upotrijebiti i koristonosno uložiti.

Ulaganje zakladnog imetka imade se tako udesiti, da isti uz potpunu sigurnost i po mogucnosti visoki dohodak bude ujedno i što bolje raspoloživ.

Gradevine investicije zakladnog imetka dopuštene su samo pod uvjetom, da budu od osobite koristi i da se pricuva jedan dio glavnice, koliko je potrebno za bezprijekorno pokrivanje tekuceg gospodarenja zaklade. Pri takovim investicijama imaju se osim okružnih mjesta takoder i druga mjesta po mogucnosti u obzir uzimati, ako mogu inace jednak prihod donositi.

§ 116.

Vakufske pristojbe spadaju u prihode centralne vakufsko-mearifske zaklade, te se imaju i ubuduce prema sada za to postojecim propisima kao i prema ustanovama ovoga statuta pobirati.

§ 117.

Za vakufe, kojih su visci pripadaju potomcima zakladatelja ili vakufskim službenicima, smiju se sredstva centralne vakufsko-mearifske zaklade upotrebljavati samo u svrhu podjeljivanja zajmova.

§ 118.

Sudbeno zastupanje centralne vakufsko-mearifske zaklade, narocito vodenje parnica za istu, spada u dužnost saborskom odbora, koji može u tu svrhu postaviti advokata.

Tužbe se dostavljaju vakufsko-mearifskom direktoru.

VIII. ULEMA-MEDŽLIS

§ 119.

Za vrhovno rukovodstvo i upravu islamskih vjerskih poslova u Bosni i Hercegovini pozvan je ulema-medžlis, koji ima svoje sjedište u glavnom zemaljskom gradu Sarajevu.

§ 120.

Ulema-medžlis se sastoji:

a) od reis-ul-uleme kao predsjedatelja i

b) cetiri clana.

Svi ovi moraju stalno boraviti u Sarajevu.

§ 121.

Reis-ul-ulemu i clanove ulema-medžlisa bira narocita kurija u tajnoj sjednici.

Ova se izborna kurija sastoji od 30 osoba hodžinskog staleža, i to:

a) od muftija: sarajevskog, banjaluckog, bihackog, mostarskog, travnickog i donjotuzlanskog kao virilnih clanova;

b) od dvadeset i cetiri clana, koje biraju okružni izborni odbori.

§ 122.

Izbor ovih pod b) spomenutih clanova vrši se na taj nacin, da okružni izborni odbor, koji se po § 80. sastaje u okružnim mjestima za izbor cetiriju clanova sabora, u isto vrijeme bira još po cetiri clana i cetiri zamjenika za izbornu kuriju izmedu dekretom namještenih imama i hatiba, muderisa i drugih sa idžazetnamom providenih lica ili druge uleme.

§ 123.

Mandat clanova izborne kurije traje kao i mandat clanova sabora tri godine, ali ako se izbor sabora, ma iz kojih razloga mora preduzeti prije nego mu istice mandat od tri godine, to izborna kurija ipak i nadalje ostaje u svom mandatu, i to sve do onog vremena, dok se nakon ovoga novog izbora ne sastanu okružni izborni odbori, da ponovno biraju sabor.

Mandat clana izborne kurije pocasno je zvanje, a ne iskljucuje istovremeni posjed mandata u saboru.

§ 124.

Kad se isprazni mjesto reis-ul-uleme ili jedno ili više mijesta u ulema-medžlisu, sastaje se izborna kurija na poziv predsjednika iste u zemaljskom glavnom gradu Sarajevu.

Prvo zasijedanje izborne kurije nakon izbora saziva reis-ul-ulema ili njegov zastupnik.

§ 125.

Troškovi za put i zadržavanje u Sarajevu podmirice se vanjskim clanovima izborne kurije na primjeran nacin iz zemaljskih sredstava.

§ 126.

U svakoj prvoj sjednici kurije predsjedava privremeno reis-ul-ulema ili njegov zastupnik, te kao prvu tacku dnevnog reda odreduje izbor predsjednika kurije izmedu njenih clanova.

Ovako izabrani predsjednik odreduje prije svega izbor trojice skrutatora i jednog perovode izmedu clanova kurije; ovi zajedno s njim sacinjavaju izborni odbor.

§ 127.

Svaki clan izborne kurije ima pravo da oznaci jednog ili više kandidata za upražnjeno mjesto u ulema-medžlisu, bilo izmedu clanova izborne kurije bilo izvan nje. Ovo oznacenje ima uslijedili ili pismeno ili usmeno, u potonjem slucaju ima se pak uzeti isto u zapisnik.

Oznaciti se smije samo takav kandidat, koji:

1. bude u vjerskim znanostima obrazovan i razvijen tako da je dostojan tog visokog zvanja;

2. pokazuje pohvalno vjersko, moralno i gradansko vladanje;

3. bude navršio 30, a ne bude prešao 65. godinu svog života;

4. nije osuden zbog kojeg zlocina ili zbog prestupka iz koristoljublja ili proti cudorednosti;

5. ne stoji niti pod starateljstvom niti u stecaju;

6. da je pripadnik Bosne i Hercegovine.

§ 128.

Ako je takovo oznacenje kojeg kandidata poduprto najmanje od jedne cetvrtine prisutnih clanova izborne kurije, onda se mora ime toga kandidata uzeti u listu, koja se pri tom sastavlja.

§ 129.

Imena svih tako postavljenih kandidata bilježi izborno povjerenstvo u jednu listu. Pri tom je izborno povjerenstvo ovlašteno, da od prisutnih clanova izborne kurije o možebitnim nejasnostima u oznaci postavljenih kandidata zatraži razjašnjenje, ali ne upuštajuci se pri tom u ispitivanje kvalifikacionih uvjeta. Kandidati, koji su više puta imenovani, imaju se u listi samo jedanput zabilježiti.

§ 130.

Na to se pristupa izboru.

Ako je upražnjeno mjesto reis-ul-uleme, onda ima svaki clan izborne kurije po trojicu od kandidata, sadržanih u konacno utanacenoj i objavljenoj listi, na svojoj glasovnici upisati, i istu predati izbornom povjerenstvu, ciji ce clanovi takoder svoje glasovnice dodati.

Ako je upražnjeno jedno ili više mijesta clanova ulema-medžlisa, onda se imaju za svako upražnjeno mjesto upisati po dvojica od gornjih kandidata.

Kako za reis-ul-ulemu, tako i za svako upražnjeno mjesto u ulema-medžlisu nuždan je zaseban izbor.

Kontrola glasovnica i skrutinij biva po §§ 25. i 26., osim ako su glasovi jednako podijeljeni. U tom slucaju nece odluciti kocka, nego ce se izbori ponoviti.

Po obznani izbornog rezultata treba odmah sastaviti izborni zapisnik, koji potpisuje predsjednik i clanovi izbornog povjerenstva, a onda se podnosi zemaljskoj vladi.

§ 131.

Njegovo carsko i kraljevsko Velicanstvo imenuje za reis-ul-ulemu jednog od one trojice kandidata, što ih je kurija izabrala.

Za svako upražnjeno mjesto clana ulema-medžlisa imenuje c. i kr. Zajednicko ministarstvo jednoga od one dvojice kandidata, što ih je kurija izabrala.

§ 132.

Izborna kurija ce sastaviti molbu na mešihat u Carigradu radi izdanja menšure na ime one osobe, koju je Njegovo c. i kr. Velicanstvo reis-ul-ulemom imenovalo. Ova ce se molba dostaviti mešihatu putem c. i kr. poklisarstva u Carigradu.

Reis-ul-ulema stupa u službu, prima svoje zvanje i otpocima uredovati tek, kad primi menšuru od carigardskog mešihata. Ni u kojem slucaju ne može reis-ul-ulema bez te menšure vršiti nikakve funkcije u ulema-medžlisu.

§ 133.

Svako upražnjeno mjesto clana ulema-medžlisa (§ 120.b) ima se u roku od tri mjeseca popuniti.

§ 134.

Ulema-medžlis bira iz svoje sredine zamjenika reis-ul-uleme. Ovaj imade zastupati reis-ul-ulemu, kad je on zaprijecen.

§ 135.

Place reis-ul-uleme i clanova ulema-medžlisa, kao što i place medžliskog tajnika i sluga, kirije za uredske prostorije i kancelarijske potrebe podmiruju se iz zemaljskih sredstava.

Ostali troškovi placaju se iz dotacije, koju sabor na prijedlog ulema-medžlisa u vakufsko-mearifskom proracunu za to odredi.

Tajnike i podvornike ulema-medžlisa i muftija imenuje ulema-medžlis, izvještavajuci o tom zemaljsku vladu radi doznacenja sistemizovane im place.

§ 136.

Svaki clan ulema-medžlisa obvezan je da od predsjednika u smislu poslovnoga reda dodjeljene mu poslove marljivo i nepristrano obavlja, da uredovnu tajnu cuva i da u uredu i izvan ureda vjerskim ustanovama zadane mu, kao što i sa svojom službom preuzete dužnosti vjerno izvršuje.

Prema tomu ima Ulema-medžlis izraditi za svoje uredovanje poslovni red.

Kada se reis-ul-ulema ili koji clan ulema-medžlisa više od dva mjeseca izvanslužbeno udalji iz svog uredovnog sjedišta, ima to prijaviti zemaljskoj vladi.

§ 137.

Sjednice ulema-medžlisa bivaju po pravilu dva puta u sedmici a u slucaju potrebe može reis-ul-ulema sazivati i izvanredne sjednice.

O svakoj sjednici vodi se zapisnik, koji imaju potpisati svi prisutni clanovi.

Vodenje zapisnika, kao i sve pisarnicke i manipulativne poslove ulema-medžlisa obavlja tajnik toga tijela.

§ 138.

Ulema-medžlisu je dužnost:

1. upravljati, nadzirati i ravnati sve islamske vjerozakonske poslove;

2. istraživati potrebu ustrojstva džamija i drugih vjerskih objekata, kao što i mekteba, medresa i drugih konfesionalnih odgojilišta i humanitarnih zavoda, te u tom pogledu stavljati predlog vakufsko-mearifskoj upravi (isporedi § 86., t. 2. i 3.);

3. nastojati, da se poznavanje islamske nauke medu muslimanima obukom i propovijedanjem, kao i obiteljskim obucavanjem proširi i moral što bolje ucvrsti;

4. bditi nad tim, da se u islamsko-vjerskim i državnim školama i zavodima, kao i uopce ne vrijedaju propisi Islama, narocito pregledavati u tom pravcu školske knjige i prijaviti svoja eventualna opažanja zemaljskoj vladi, da se takovim nepodopštinama na put stane;

5. izradivati u sporazumu sa saborom nastavni plan za ukupnu obuku u medresama i mektebima, kao i za vjeronauku na ostalim vakufsko-mearifskim zavodima i kroz kotarska povjerenstva, muftije i u tu svrhu od reis-ul-uleme izaslane svoje clanove ili druge tomu vješte ljude gledati, da se taj plan tacno održaje;

6. ustanovljavati u sporazumu sa zemaljskom vladom nastavni plan za islamsku vjeronauku na državnim školama i zavodima i brinuti se inšpiciranjem, izdavanjem usmenih i pismenih uputa mualimima i eventualnim intervencijama kod zemaljskih oblasti, da se taj plan tacno održaje;

7. pripravljati, da se odgaja od domace mladeži potrebni broj hodža, mualima i muderisa, a u slucaju potrebe, dobavljati ih uz dozvolu zemaljske vlade i izvana;

8. imenovati na predlog saborskog odbora muderise i druge vjerske i znanstvene vakufsko-mearifske službenike (§ 96., t. 8.), osim u § 139., t. 4., navedenih; a u slucaju § 62. istima izdati dekret (teskeru), izraditi službena pravila i disciplinarne propise za iste, ravnati i bditi nad njihovim službovanjem, vršiti nad njima disciplinarnu vlast (§ 32.) i podjeljivati im dopuste preko tri mjeseca;

9. izabirati islamske vjeroucitelje za državne škole i druge javne zavode i predlagati ih zemaljskoj vladi radi potvrdenja; tako isto u slucaju kada ulema-medžlis uvidi, da vjeroucitelj kod koje škole ne odgovara svojoj dužnosii ili kada bude od ulema-medžlisa za koje drugo zvanje odreden, priopcivati to zemaljskoj vladi u svrhu, da ga vjerouciteljskog zvanja riješi, a mjesto njega po otpisu ulema-medžlisa drugoga postavi;

10. predlagati na predlog saborskog odbora zemaljskoj vladi imenovanja onih vjerskih službenika, koji se placaju iz zemaljskih sredstava i postavljaju državnim dekretom (§ 96., t. 8.);

11. predlagati saborskom odboru potpore, nagrade, honorare i platežne predujmove za vjerske i znanstvene vakufsko-mearifske službenike (§ 96., i. 9.);

12. konacno odlucivati o nesuglasicama, koje nastanu medu džematlijama ili medu ovima i kotarskim povjerenstvima glede vjerskih zvanicnika, što ih izabere džematski medžlis (§ 63.);

13. ispitivati i rješavati izvješce svojih clanova, muftija i kotarskih povjerenstava u poslovima vjerozakona i konfesionalnih škola, kao i iskaze o školskim prilikama, što ih podnesu uprave vjerskih škola i vjeroucitelji državnih škola;

14. ispitivati kandidate za šeriatsko sudstvo i znanstvena vakufska službena mjesta prema za to postojecim propisima i izdavati im svjedodžbe;

15. potvrdivati ucenicima ovozemnih medresa svjedodžbe o osposobljenju(§ 170);

16. vidirati softama, koji uce izvan Bosne i Hercegovine, svjedodžbe u svrhu, da budu oprošteni od vojnicke dužnosti (§ 173.);

17. predlagati zemaljskoj vladi kandidate za upražnjena muftijska mjesta (g 144.).

§ 139.

Reis-ul-ulemi je osobno pridržano;

1. sazivati, predsijedati i ravnati sjednicama ulema-medžlisa i izborne kurije (§§ 124. I 126.) i sabora {§ 84.);

2. odašiljati clanove ulema-medžlisa ili druge tomu vješte ljude, da pregledaju vjerske objekte i njihovo osoblje, kao i da bdiju nad islamskom vjeronaukom u državnim i konfesionalnim školama i zavodima, kojih su upravitelji obvezani ovim inspicirajucim organima, kao i muftijama (§ 147.) dopustiti slobodan pristup islamskoj vjeronauci;

3. izdavati šeriatskim sucima propisane murasele (§ 140.);

4. imenovati imame i hatibe, odnosno u slucaju § 62. istima izdati dekret (teskeru);

5. nadzirati šeriatsku sudacku školu u Sarajevu u smislu za taj zavod ustanovljenog statuta;

6. dozvoljavati dopuste clanovima ulema-medžlisa i muftijama uopce, a drugim vjerskim i znansvetnim vakufskim službenicima preko cetrnaest dana do tri mjeseca.

§ 140.

Zemaljska vlada imenuje šeriatske suce u smislu postojecih zakonskih propisa. Pri imenovanju, kao i pri premještenju izdaje reisu-l-ulema senatskom sucu muraselu, u kojoj ce navesti sva ovlaštenja, koja ce senatski sudac obavljati u ime rijaseta.

Opseg toga ovlaštenja ustanovice se sporazumom izmedu zemaljske vlade i rijaseta.

Muraselu dostavlja reis-ul-ulema zemaljskoj vladi, koja je urucuje imenovanom šeriatskom sucu.

Obnovljenje murasele povodom premještaja ne može se uskratiti, osim iz važnih šeriatsko-pravnih razloga, koji se imaju priopciti zemaljskoj vladi.

I svim do sada imenovanim šeriatskim sucima ima se izdati murasela.

§ 141.

Ulema-medžlis može zakljuciti, da u slucaju potrebe opširnijeg dogovora kakove islamske vjerske ili prosvjetne stvari pozove u svoje sjednice jednu ili više osoba hodžinskog i svjetovnog staleža iz Bosne i Hercegovine, koji ce imati savjetujuci glas.

§ 142.

Ulema-medžlis je dužan, da se u dvojbenim i prepornim dogmatickim i šeriatskopravnim pitanjima obrati na šejh-ul-islama u Carigradu za odluku ili fetvu. Doticne zamolnice imaju se predati zemaljskoj vladi radi dalnjeg otpravka diplomatskim putem, te ce i odgovor istim putem slijediti.

§ 143.

Cim reis-ul-ulema ili koji clan ulema-medžlisa izgubi u § 127. Predvidenu kvalifikaciju, može biti riješen svoga zvanja, ako to izborna kurija po sprovedenoj istrazi zakljuci. Ovu istragu provada narociti odbor, koji se sastoji od predsjednika i dva clana izborne kurije, koje ova u tu svrhu iz svoje sredine izabere. Taki zakljucak podleže u pogledu reis-ul-uleme Previšnjem odobrenju Njegova c. i kr. Velicanstva, u pogledu oslalih clanova ulema-medžlisa potvrdi c. i kr. zajednickog ministarstva.

IX. MUFTIJE

§ 144.

U svakom okružnom mjestu Bosne i Hercegovine postavljenje muftija. Muftije imenuje zemaljska vlada na predlog ulema-medžlisa.

U tu svrhu ce ulema-medžlis za svako pojedino upražnjeno mjesto oznaciti dvojicu kandidata, koji odgovaraju u § 127. predvidenoj kvalifikaciji, od koje ce dvojice zemaljska vlada jednoga muftijom imenovati.

Svako upražnjeno muftijsko mjesto ima se u roku od tri mjeseca popuniti.

§ 145.

Beriva muftije odreduje zemaljska vlada, a podmiruju se u zemaljskih sredstava.

§ 146.

Dužnosti muftije u glavnom jesu:

1. izdavati uobicajene fetve;

2. nadzirati u smislu od ulema-medžlisa dobivenih uputa i naredaba vjerske i znanstvene vakufske službenike i pregledati džamije i druge vjerske objekte;

3. bditi nad tim, da se po ulema-medžlisu ustanovljeni nastavni plan za islamsku vjeronauku u državnim i konfesionalnim školama i zavodima izvršuje;

4. bditi nad tim, da se u islamsko-konfesionalnim i državnim školama i zavodima, kao što i uopce ne vrijedaju propisi Islama:

5. nastojati, da se poznavanje islamske nauke medu muslimanima propovijedanjem i javnom kao i obiteljskom obukom proširi i moral što bolje ucvrsti;

6. predlagati od zgode do zgode ulema-medžlisu izvješca o važnim slucajevima i o rezultatima svojih pregledanja, a glavno izviješce o cjelokupnom svom djelovanju svako po godine:

7. predsijedati kod ispita ucenika medresa (§§ 168. i 169.) i prisustvovati ispitima za osposobljenje vjerskih zvanicnika u slucaju §§ 61. i 63.;

8. potvrdivati svjedodžbe softama ovozemnih medresa u svrhu, da budu oprošteni od vojnicke dužnosti (§ 172.}.

Gore navedeno poslovanje muftija ima se protezati samo na ono okružno podrucje, u kojem je njihovo uredovno sjedište.

§ 147.

Medu osobite dužnosti muftija spada redovito nadziranje medresa i mekteba, narocito mektebi-ibtidaija i islamske vjeronauke na svim konfesionalnim i državnim školama kao i javnim zavodima.

Ovo nadziranje imaju muftije preduzimati osobno svake godine najmanje jedanput u citavom podrucju svoga okružja.

Samo iz važnih razloga može on s odobrenjem ulema-medžlisa poslati svoga tajnika. Mektebe, kao i vjeronauku u školama, koje se nalaze u njihovom uredovnom sjedištu, imaju više puta u godini pregledali.

§ 148.

Prigodom ovog nadziranja imaju se muftije osvjedociti, da li red i obuka uopce odgovara u ovom statutu i od ulema-medžlisa ustanovljenim odredbama, a narocito imaju izviditi:

1. kakvi su vjeroucitelji obzirom na njihovu kvalifikaciju, na zvanje, marljivost, ponašanje i postupanje s ucenicima;

2. da li se obuka predaje tacno prema propisanom nastavnom programu i rasporedu sati i da li je metoda, koju upotrebljuje vjeroucitelj, prava, lahko shvatljiva i shodna;

3. da li se vodi briga oko što mnogobrojnijeg školovanja djece i oko redovitog pohadanja vjeronauke;

4. da li mektebski ucitelji vrše svoju dužnost, da djecu poticu na što mnogobrojniji posjet škola;

5. da li su ucenici snabdjeveni potrebnim školskim knjigama i drugim za obuku nužnim potrepštinama;

6. kako je uredena školska zgrada, odnosno za vjeronauku odredene prostorije i da li odgovara svojoj svrsi obzirom na prostor i položaj.

Ako muftije pri tom nadziranju opaze bilo kakve manjkavosti ili nepodopštine u pogledu ispunjavanja dužnosti vjeroucitelja, imaju ih na to upozoriti i naložiti im, da obustave te nerede.

§ 149.

O svim u predstojecem paragrafu navedenim okolnostima imade se najdulje do cetrnaest dana nakon dovršenog nadziranja podnijeti opširno izviješce neposredno ulemamedžlisu.

Za pokrice putnih troškova ovih nadziranja dobivaju muftije primjereni godišnji paušal iz vakufsko-mearifskih sredstava.

§ 150.

Muftija ce biti riješen svoga zvanja, ako izgubi kvalifikaciju, predvidenu u § 127. O tom odlucuje ulema-medžlis nakon sprovedene disciplinarne istrage uz privolu zemaljske vlade.

X. VAKUFSKO-MEARIFSKE ŠKOLE

§ 151.

Sabor ima pravo u sporazumu sa ulema-medžlisom osnivati i uzdržavati nastavne zavode po Bosni i Hercegovini radi unapredivanja islamske vjerske nauke.

Najglavnije su vakufsko-mearifske škole mektebi i medrese, za koje su ustanovljena ustrojna pravila pod A i B ovog odsjeka.

§ 152.

Sabor je nadalje ovlašten takoder i druge zavode za obuku islamske mladeži podizati.

Za osnivanje je tijeh zavoda potrebna dozvola zemaljske vlade, koja zavisi jedino od dokaza, da su za ustrojstvo i uzdržavanje projektiranog zavoda potrebita sredstva osigurana i da predloženi nastavni plan odgovara nastavnome planu državnih zavoda iste kategorije. Da li i u kojoj se visini ima placati školarina za pohadanje takovih zavoda, kao i sve ostale pojedinosti u pogledu obuke, osoblja, udžbenika, discipline, uprave i t.d. odreduje ustrojni statut.

§ 153.

Svjetovna nastava u svim vakufsko-mearifskim školama smije se podjeljivati jedino po za to osposobljenim uciteljskim osobama.

Zemaljska vlada ima pravo, da se kroz svoje organe nndziranjem i sudjelovanjem pri ispitima uvjeri, da li to obucavanje odgovara postojecim propisima.

U pogledu ovoga nadzora, kao i glede osposobljenja i namještanja svjetovnih ucitelja važe opci zemaljski propisi (zakoni).

Pri ovoj svjetovnoj nastavi ne smiju se upotrebljavali one knjige, koje je zemaljska vlada u Bosni i Hercegovini zabranila.

A. Mektebi

§ 154.

Mektebi su pocetne islamske vjerske škole.

Isti se imaju u što višem broju i tako ustrajati, da odgovaraju svim gradevnim i zdravstvenim zahtjevima.

Imade se takoder i na to gledati, da se obuka u mektebima po sistemu novog vremena predaje (mektebi-ibtidaije). U tu svrhu neka se u prvom redu namjeste takovi mualimi (ucitelji), koji su s uspjehom svršili dar-ul-mualimin.

§ 155.

Obuka je besplatna. Knjige i pisaci pribor imaju ucenici sohom pribaviti; no ipak se mogu ti predmeti siromašnim ucenicima na predlog školske uprave od saborskog odbora besplatno nabaviti.

§ 156.

Nastavni program, razdiobu ucevenog gradiva, kao i raspored sati za mektebe ustanovljuje ulema-medžlis.

§ 157.

Na koncu školske godine obdržavaju se u mektebima u svim razredima javni ispiti, na koje se imaju pozvati roditelji školske djece, kao i ugledni muslimani interesiranih džemata.

Dan obdržavanja ovih ispita odreduje kotarsko povjerenstvo u dogovoru sa školskom upravom.

U kotarskim varošima imaju prisustvovati ispitima predsjednik i najmanje dva clana kotarskog povjerenstva kao ispitni povjerenici; izvan kotarskih varoši imenovace predsjednik kotarskog povjerenstva ispitnog povjerenika iz džemata, u kojem se mekteb nalazi.

S vršenje mekteba ima se svakom uceniku pismeno potvrditi.

Na zahtjev može se uceniku takoder i prije svršenja mekteba izdati pismena potvrda, koliko je stekao znanja.

§ 158.

Mualime imenuje ulema-medžlis na predlog kotarskog povjerenstva. Oni su obvezani slušati naredbe pretpostavljenih kotarskih povjerenstava i nadzirajucih organa, gledati na što mnogobrojniji posjet škole, kao i na redovito pohadanje nastave, obucavati po postojecim propisima, voditi katalog o ucenicima i njihovom napretku, paziti na tjelesnu cistocu i pristojno vladanje ucenika u školi i izvan nje, kao i na cistocu njihovog odijela, bditi nad tim, da vrše vjerske dužnosti i uticati, da svršenici mekteba u što vecem broju prelaze na daljnje nauke.

§ 159.

Mualimu, koji je postavljen kao školski upravitelj, spada narocito u dužnost, da preduzme raspored nastavnih sahata i školskih administrativnih poslova medu uciteljskim osobljem, da nadzire ispunjavanje dužnosti od strane ucitelja i sluga, da vodi inventar preko ucevnih sredstava i školskog namještaja i da se brine za red i cistocu u školi.

Kotarskom povjerenstvu imaju se predlagati svako cetvrt godine izviješca o pohadanju škole, nadalje godišnji iskazi o uškolovanju i rezultatu ispita, kao i u svim školskim poslovima istom izvješcivati.

§ 160.

Svaki je musliman obvezan svoju djecu, i to mušku najkašnje po svršenoj sedmoj, a žensku po svršenoj šestoj godini života slati u mekeb.

Ove je obveze riješen samo onaj, koji stanuje suviše daleko od mjesta, gdje je mekteb ili koji dokaže, da je dijete ušljed kakve duševne ili tjelesne mahane nesposobno za pohadanje škole ili da ga privatno poducava u mektebskim naukama.

Ulema-medžlis ce u sporazumu sa saborskim odborom svake godine udrediti ona mjesta u citavoj zemlji, u kojima se muslimani imaju držati gornje obveze obzirom na raspoložive mektebske prostorije i na broj za pohadanje mekteba sposobne djece.

Ova se odredba ima znanja radi priopciti zemaljskoj vladi.

§ 161.

Roditelje ili staratelje, koji bez zakonitog uzroka ne šalju svoje djece u mekteb, imade doticno kotarsko povjerenstvo pozvati i savjetom, poukom opomenom prinukati ih na savjesno i tacno ispunjavanje njihovih dužnosti.

Ostane li taka opomena i po treci put bezuspješna, može kotarsko povjerenstvo potražiti pomoc mjesne oblasti, koja ce, u koliko to zahtijevaju interesi javnog morala i poretka, u smislu postojeceg propisa uciniti nužne korake, da bi dijete pohadalo mekteb.

§ 162.

Da se muslimansko dijete može primiti u koju državnu školu, mora da je svršilo prije toga mekteb, ili da ispitom pred vjerouciteljem doticne državne škole dokaže, da je u vjeronauci postiglo znanje, koje odgovara vjerskoj obuci u mektebima.

Samo oni ucenici, kojih doba onemogucuje, da nakon potpunog svršenja mekteba mogu stupiti još i u narodnu osnovnu školu, pripustice se, da u isto vrijeme pohadaju i mekteb i narodnu osnovnu školu.

§ 163.

Vrhovno rukovodstvo i nadzor nad mektebima spada u dužnost ulema-nedžlisu, koji rješava ekonomsko-administraiivne poslove istih u dogovoru, sa saborom, odnosno saborskim odborom, a poslove obuke i discipline u vlastitom djelokrugu.

U ekonomsko-administrativne poslove mekteba spada:

Ustanovljenje troškova za gradnje škola i njihovo uzdržavanje, za najamnine, školski namještaj, školski paušal i druge stvarne izdatke, namještanje i placanje školskog osoblja, kao i podjeljivanje platežnih predujmova, nagrada i potpora tom osoblju.

§ 164.

Da se postigne svrsi shodno i jednolicno djelovanje, imaju se mektebi redovito nadzirati.

Ova pregledanja imaju preduzimati muftije (§§ 147. - 149.) i predsjednici ili izaslanici kotarskih povjerenstava (§ 73., tacka 15.). Osim toga stoji ulema-medžlisu prosto, da radi pregledanja mekteba izašalje jednog svog clana ili kakvu drugu tomu vještu osobu za vrijeme školske godine ili na ispite. Glede pokrica doticnih putnih troškova imade se dogovoriti sa saborskim odborom.

B. Medrese

§ 165.

Medrese su vjerske škole više kategorije, a imaju svrhu, da odgoje toliki broj hodža, koliko odgovara vjerskim potrebama zemlje. Ovi zavodi stoje pod vrhovnim rukovodstvom i nadzorom ulema-medžlisa, koji imade u tom pogledu postupati po analogiji ustanova, ustanovljenih za nadziranje mekteba.

§ 166.

Da bude u jednu medresu primljen, mora kandidat navršiti dvanaestu, a ne prekoraciti šesnaestu godinu života.

§ 167.

Propise o primanju ucenika u medrese, kao i o podjeljivanju besplatnih mjesta, nadalje vrijeme ucenja u medresama, nastavni program i razdiobu ucevnog gradiva na pojedine tecajeve, kao i školske ferije ustanovljuje ulema-medžlis u sporazumu s vakufskomearifskim saborom.

§ 168.

Na koncu školske godine obdržavaju se na medresama u svim tecajevima javni ispiti, kojima se imaju i unutrašnji i vanjski ucenici medrese podvrci.

Ovim ispitima prisustvuje u kotarskim mjestima kotarsko povjerenstvo, u okružnim mjestima uz ovo još i muftija.

Muftije imaju svoj nadzorni program (§ 147.) tako razdijeliti, da ne prisustvuju samo ispitima na medresama u okružnoj varoši, nego po mogucnosti i onim na drugim medresama svoga okružnog podrucja.

Ispitima na onim medresama, koje se nalaze izvan kotarskih, odnosno okružnih varoši, ima prisustvovati predsjednik kotarskog povjerenstva, u cijem podrucju doticna medresa leži ili mora izaslati tomu vještog pouzdanika.

Reis-ul-ulemi stoji prosto, da ispitima na medresama izašalje jednog clana svog medžlisa ili kojeg drugog tomu vještog pouzdanika.

§ 169.

Osobe, koje su po predstojecem paragrafu ovlaštene, da prisustvuju ispitima u medresama, sacinjavaju sa ispitujucim muderisom i upraviteljem medrese ispitno povjerenstvo, koje odlucuje o rezultatu ispita. Istima predsijeda muftija, a kad je ovaj zaprijecen, predsjednik kotarskog povjerenstva, odnosno od njega izaslani pouzdanik.

O ispitima se vodi zapisnik, koji sadržaje generalije o ispitanom, njegovu klasifikaciju i ostale navode o njemu, i koji imaju potpisati svi clanovi ispitnog povjerenstva. Prepis ovoga zapisnika imade se predložiti ulema-medžlisu putem muftije.

§ 170.

Na zatjev izdaje uprava medrese ucenicima svjedodžbe o rezultatu godišnjih zakljucnih ispita.

Isto tako izdaje uprava medrese svjedodžbe o svršenim naukama u medresi (idžazetname), koje treba da potvrdi ulema-medžlis.

§ 171.

Nastavne predmete u medresama predaju muderisi, koje imenuje ulema-medžlis na predlog saborskog odbora. Oni se ne smiju baviti nikakvini drugim poslom, koji ce ih smetati u nastavi i koji nije u skladu s njihovim muderiskim zvanjem.

Muderisi imaju na to paziti, da se od ulema-medžlisa ustanovljeni nastavni raspored i kucni red u medresama najtocnije obdržava. Oni su obvezani slušati naredbe ulemamedžlisa i od njega postavljenih nadzornih organa i poticati ucenike, da marljivo uce, da ispunjavaju svoje vjerske dužnosti i da se pristojno ponašaju u zavodu i izvan njega.

Takoder oni imadu voditi tacan iskaz o softama, njihovu napretku, pohadanju nauka, marljivosti i ponašanju, koji se imade svake po godine predložiti doticnom kotarskom povjerenstvu radi daljnjeg otpravka na ulema-medžlis.

§ 172.

Na privremeni oprost od stupanja u oružanu silu, odnosno na otpust od uvrštenja u službu imaju pravo samo oni ucenici medresa, koji pohadaju jednu medresu, koja ima od ulema-medžlisa priznatu organizaciju i od njega postavljene uciteljske sile, i koji su s uspjehom položili neposredno pred njihovom stavnjom obdržavani godišnji zakljucni ispit na medresi §$ 168. i 169.

Dokaz za to imade se pridonijeti svjedodžbom o doticnom ispitu § 170.), koja se putem kotarskog povjerenstva predlaže muftiji onoga okružja, u kojem se nalazi medresa, a ovaj je nakon sravnanja sa ispitnim zapisnicima § 169.) potvrdi i onda vojnoobvezanom uceniku medrese istim putem blagovremeno uruci.

§ 173.

Ucenici medresa bosansko-hercegovacke zemaljske pripadnosti, koji uce na medresama izvan Bosne i Hercegovine, mogu na svoju molbu biti oprošteni, da dodu pred povjerenstvo za stavnju uz istodobno oslobodenje od stupanja u oružanu silu, ako 1. budu u jednoj domacoj medresi s uspjehom svršili nauke sarf i nahv, te to od muderisa doticne domace medrese izdanom i od nadležnog kotarskog povjerenstva potvrdenom svjedodžbom dokažu;

2. ako od muderisa inozemne medrese, na kojoj su oni produljili svoje nauke, pridonesu svjedodžbu o svom dobrom napretku u nauci i redovitom pohadanju škole, a ta svjedodžba ima biti ovjerovljena do c. i kr. zastupnicke oblasti, koja se nalazi najbliže onom mjestu, gdje je medresa, te od ulema-medžlisa u Sarajevu vidirana.

Oni ucenici medresa, koji nijesu svršili u jednoj domacoj medresi pod t. 1. Navedene nauke moraju iz doticnih predmeta položiti ispit pred muderisom domace medrese, koji www.rijaset.ba ce im o tomu izdati svjedodžbu, a ovu ce imati takoder potvrditi muftija onoga okružja, u kojem se nalazi doticna medresa.

XI. PRIREZ

§ 174.

Za podmirivanje svih izdataka oko autonomne vjerske i vakufsko-mearifske uprave, kao i za pokrivanje svih vjersko-prosvjetnih potreba uopce daje se saboru pravo trajnog pobiranja nameta.

§ 175.

Ovaj namet odmjerice se i pobirace se u obliku postotnog prireza na sve direktne zemaljske poreze. Visinu ovoga prireza na porez ustanovljuje sabor svojim zakljuckom. Zakljucak istoga podleži odobrenju zemaljske vlade.

§ 176.

Radi odmjerenja i pobiranja prireza imaju kotarska povjerenslva sastavljati i voditi popis (katastar) svih svojih muslimanskih porezovnika, te isti svake godine predavati poreznim uredima sa molbom da ovi prirez odmjere i poberu.

Porezni uredi svršavaju na osnovu gore spomenutih popisa (katastara) propisivanje i pobiranje, odnosno eksekutivno utjerivanje prireza.

§ 177.

Iznose na ovaj nacin sabranih prireza predavace zemaljska vlada saborskom odboru, na ovaj može stavljati predloge zemaljskoj vladi, da se nekoji iznosi isplate i pojedinim kotarskim povjerenstvima.

§ 178.

Za prvih deset godina zakonskog trajanja ovoga statuta ustanovljuje se visina prireza bez zakljucka sabora i bez narocitog odobrenja zemljaske vlade sa deset (10) od sto (100) svih direktnih zemaljskih poreza.

Od tog prireza izuzima se dohodarina od stalnih placa. Umjesto prireza na ovaj porez pobirace se od osoba, koje pripadaju kategoriji porezovnika ove vrste 1/2 (pola) od 100 (sto) od cistih placa njihovih.

XII. PRELAZNEUSTANOVE

§ 179.

Provodenje ovog Statuta u pojedinim kotarima povjerava se ondje postojecim kotarskim vakufskim povjerenstvima. kojima treba još dodati dva najveca islamska porezovnika, dva alima i dva muhtara kotarskog mjesta. Ovi ce se izabrati tako da 25 najvecih islamskih porezovnika kotarskog mjesta izaberu iz svoje sredine dvojicu, svi s dekretom namješteni imami, hatibi, muderisi i mualimi kotarskog mjesta izaberu takoder iz svoje sredine dvojicu i muhtari kotarskog mjesta iz svoje sredine dvojicu.

Ova povjerenstva imaju do konstituisanja novih kotarskih povjerenstava obavljati poslove oko ravnanja i provedenja izbora džematskih zastupnika, koji po ustanovama ovog štatuta pripadaju novim kotarskim povjerenstvima.

§ 180.

U tu ce svrhu u predstojecem paragrafu navedena povjerenstva:

1. preduzeti ustanovljenje i ogranicenje džemata (§ 38.);

2. sastaviti spiske biraca za pojedine džemate (§ 47.);

3. imenovati izborne povjerenike (§ 51.);

4. izdati izborni oglas i izložiti spiske biraca § 48.);

5. odlucivati o prigovorima proti spisku biraca §§ 49. i 50.);

6. ispitati i objaviti izborne rezultate u džematima (§ 55.);

7. odlucivati o prigovorima proti izbornom cinu i odrediti eventualne nove izbore (§ 56.).

§ 181.

Prvu kotarsku skupštinu saziva šeriatski sudac kotara, otvara istu i rukovodi izbor clanova kotarskog povjerenstva.

Sazivanje okružnih izbornih odbora radi biranja sabora i izborne kurije odreduju predsjednici novoizabranih kotarskih povjerenstava u okružnim mjestima.

Prvo zasijedanje sabora sazvace predsjednik novoizabranog kotarskog povjerenstva u Sarajevu, i to najdulje do pet mjeseci, od kako bude ovaj štatut stupio u krjepost.

Izabranim clanovima i zamjenicima prvoga saboru izdace u § 81. propisane certifikate novoizabrano kotarsko povjerenstvo u Sarajevu.

§ 182.

Konstituisanjem novih kotarskih povjerenstava prestaje djelovanje postojecih kotarskih vakufskih povjerenstava.

Djelatnost postojeceg zemaljskog vakufskog povjerenstva i njegovog središnjeg odbora prestaje konstituisanjem sabora, a djelatnost postojeceg zemaljskog vakufskog ravnateljstva tek nakon izvršene predaje knjiga i poslova saborskom odboru, što ga je sabor postavio.

Postavljanjem novog ulema-medžlisa u smislu ovoga statuta prestaje djelatnost dosadanjeg ulema-medžlisa, a djelatnost dosadanjih muftija, kada budu nove muftije naimenovane.

§ 183.

Pri popunjavanju vakufsko-mearifskih službenih mjesta vrijede ustanove naredbe zemaljske vlade od 8. novembra 1886., broj 56.688/1., odnosno otomanskog zakona od 10. safera 1290., u koliko se to popunjavanje u smislu §§ 59.-62. ne obavlja izborom, i to sve dotle, dok sabor u tome pogledu ne izda nove propise.

Ako se ovim novim propisima bude mijenjao gore spomenuti otomanski zakon od 10. safera 1290., onda treba da doticni zakljucak sabora odobri Njegovo c. i kr. Velicanstvo.

Gornja se naredba zemaljske vlade ovime u toliko izmjenjuje, da u njoj reis-ul-ulemi danu vlast od sada vrši ulema-medžlis, a zemaljskom povjerenstvu danu vlast saborski odbor; takoder se popunjavanje mutevelijskih mjesta prenosi na saborski odbor.

§ 184.

Nova vakufsko-mearifska uprava preuzima obveze, koje je pravovaljano uzela na se do sada postojeca vakufska uprava, kao i prava, koja je ona stekla.

Ovaj statut stupa u krjepost danom svoga obnarodovanja.

Tijem danom gube važnost sve dosadanje naredbe, uredbe, štatuti i obicaji, koji se protive ustanovama ovoga štatuta.

___

Sa željom, da bi ovaj štatut bosansko-hercegovackim Muslimanima uvijek služio na

dobro i srecu i u njima ucvršcivao privrženost prema domovinskoj grudi i vjernost prema

Nama i Našemu domu, uvjeravamo Mi islamski narod u Bosni i Hercegovini o Našoj

daljoj ocinskoj blagonaklonosti, staranju i zaštiti.

Dano u Našem glavnom i prijestonom gradu Becu dana 15. aprila 1909.

Franjo Josip I. s. r.